Suptilno ukazivanje domaćinu slavlja, ili konobaru zaduženom za sto za kojim se nalazimo da je sat kulturnog i umjerenog ispijanja alkohola davno otkucao svoje. Dok važe norme uljudnog ponašanja, red nalaže da se piće sipa iz položaja podlaktice koja vodoravno stoji sa stolom, dok se težište u kojem se nalazi flaša kontroliše odmjerenim pokretima šake. Pri tome se pazi da se piće pažljivo dozira, da količina tečnosti ne premašuje 2/3 pivske čaše, odnosno da se žesta sipa po propisanom normativu.
Naravno, kada nam leti sto vrana nad glavom, ili kada ode mast u propast, odnosno – sasvim suprotno kada bogu prođe tiket pa nam se slavi, društeno-prihvaćeni metodi točenja propisani Bontonom padaju u zaborav.
Tada na scenu nastupa opuštena motorika, ruka koja toči mijenja nagib, sa tendecijom vertikale, a šaka postaje odveć labavija, dok piće sa svakom turom sve više preliva čašu.
Lica zadužena za sipanje često ovo zaboravljaju, ili se prave Englezi, pa od šljivovice ili zidarskog piva umisle crni čaj sa mlijekom, te i dalje poštuju gorenavedena pravila, kojima nakon što alkohol prodre u krv, više mjesta nema.
– Brate, nije da ti brojim, al’ ovo ti je peta već, a nema ni pola 10. Daj prikoči malo, inače ćeš se opet usrati. Još malo pa ćeš slistiti bokal.
– E, torima, ‘aj ne glumi britansku kraljicu, nego olabavi ruku i sipaj još tog vinjaka. Ne plaćaš ga ti već firma. A što se tiče sranja, vidiš da sam se pozicionirao kraj wc-a da mogu elegantno da se istovarim kad zatreba.
Preuzeto sa https://vukajlija.com