Disklejmer

Eleganci pranje ruku od posledica sopstvenih postupaka za koje bi, realno, ionako onaj drugi bio kriv.

Ukoliko prodajete Kirbi, escajg, plastiku, sirkove metle ili razglednice za decu, poklanjate putovanja na Bahame, stranačke olovke i kalendare ili večere za dvoje, tražite pare za decu bez roditelja, sigurne kuće ili samo klot milostinju – ulazite na sopstvenu odgovornost. Ukoliko ste Jehovin svedok, bojim se da je kasno.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Podrška, telefonska.

Најчешће „ћорава посла“, могло би се чак рећи и синоним за тако нешто.

– Хало?

– Добар дан, изволите. Какав проблем имате?

– Слова су ми мутна на монитору.

– Коју верзију оперативног система имате?

– Шта је л’ имам?

– Коју в…

– А, то! Виндовс, овај нови.

– Виндовс 7, јесам ли у праву?

– Ваљда, а где то гледам? Мутна су ми слова.

– Добро, реците ми који монитор имате, да ли је у питању це-ер-те или

ел-це-де монитор?

– Двадесет четири инча, супер је, ради ми Аватар у ха-де, супер изгледа филм, само мутна су ми слова, како да то средим?

– Морамо прво утврдити који систем користите тачно, и који је монитор, после ћемо да видимо да ли су драјвери за графичку картицу правилно инсталирани.

– А не мора то све, ради ми све, него само та слова. Чек само секунд,

угаси ми се ово срање, враћам се за мин…

– Хало? Монитор вам се угасио? Или рачунар?

– …

– Хало?

– Е ту сам, реци ми сад, за ова слова, мутна су.

– Шта вам се тачно угасило?

– Ма џоинт, био сам по упаљач, извини. Мута су ми слова само.

Ту-туууууууу, ту-тууууууу, ту-тууууууу….

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Lepršava paradigma nepodnošljive lakoće postojanja kao estetski suplement bića – ukratko, zavese

Mali Mrav i Ziljava Njorka konačno su uredili svoju zemunicu. Na jednom kraju, iza ognjišta, a tik ispod veprove lobanje probijen je kružni otvor, kroz koji pogled puca ka dolini.

– Ovo staviti ili ovo? – pita Njorka i pokazuje u jednoj ruci okrugli komad od pletenog pruća, a u drugoj kožmuru sabljastog tigra.

– Šta bre?

– Ovo ili ovo na prozor?

– Daj od pruća.

– Lepša ova koža.

– Pa onda kožu.

– Pruće boljše.

– Pu jebem ti Ledeno doba 3 i 4 i kad sam te mlatnuo močugom i dovukao ovde sa Velikog Pojila!

Jezus-Marija-Sveti-mudraci-sionski&co! Ima li veće opsesije žena od zavesa? Dobro, posle cipela, dijeta i praška od 12 kila sa anplagdom Sergeja Ćetkovića.

Sabrana dela Karla Junga, Tehnologija materijala I i II i Ogledi o optici nisu dovoljni za razumevanje tog porubljenog komada tekstila, zvanog – zavese.

Ono što ti, momče, smatraš parčetom krpe protiv ulaska džinovskih leptirica i neželjenih pogleda komšija u odskačuće spolovilo, dok goluždrav tancuješ uz solažu Zorana Starčevića Starog, one tretiraju kao pitanje nacionalnog značaja, specijalan paravan života, lepršavu simboličnu haljinu višeg bića u kojoj… Uglavnom, mnogo im je važno to.

Sa karnerima, obrubljene rokoko, duge, kratke, gusto nabrane, vezuju se ili padaju, uf ove se teško peglaju, ali što čuče na prozorčee.

A kačenje? Akrobatišeš na kljakavom tronošcu, pružaš krake preko TA peći i police s knjigama, nabildovo si triceps ko Dane malterdžija. Džaba procenjuješ razmake među štipaljkama, moraćeš da ih preslažeš onako sekvencijalno bar jednom, to je taj zaveski Marfi i bog. Evo ga! Ko šećer. Ali zamalo.

– Evo sad skini ovu i zakači onu drugu.

– Čekaj malo, pa malopre sam stavio ovu?

– Ne pada mi nekako svetlo kako treba…

– Oćeš da uključim plafonjeru?

– Ma ne, ne razumeš.

– Naravno da ne.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Snužden

Skinut s WC šolje za vreme nužde.

– I taman da dovršim, kad ona drolja s razglasa -„voz za Priboj preko izdrkam joj se u usta polazi sa perona četiri“. Snuždim se, dohvatim kofer i uskok bato. U vozu sam posle nastavio, al’ nije to to.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Tražim zadovoljenje

Viteški način za očuvanje, sada skrajnute, časti. U vreme kada je bila na ceni, a čist obraz bio bitniji od života, problemi su rešavani džentlmenski. Bečka škola u osnovi, bela rukavica u lice, pištolj ili mač, vreme i mesto, pa ko pretekne.

-Gospodine Žak la Pard, upravo ste u prolazu nehotice zakačili moju životnu saputnicu. Budite džentlmen, kako to red nalaže, i uputite izvinjenje ljupkoj dami.

-Očešala mi se o kitu, nek se ona meni izvini.

-Iju! Mondju, kakav prostakluk!

-Nemojte se uzrujavati, biće mi osobito zadovoljstvo da ovog nikogovića naučim pameti. Gospodine, tražim zadovoljenje! U podne kod kapele, birajte oružije.

-Tražila je i ona zadovoljenje, čim se očešala.

-Angard!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kinesko mučenje vodom

Prema nekoj urbanoj legendi, vrsta mučenja koje cilja na psihu. Izvodi se tako što se žrtva potpuno imobiliše, dobro uveže da ne može ni da mrdne i postavi se jedan sud sa vodom iz koje kaplje pravo na glavu onoga ko se mukama podvrgava. Najbitnije je da kaplje potpuno istim ritmom, ravnomerno i nepromenjivo sve vreme, da mučenik tačno uhvati ritam i da zna kad koja kap dolazi.

Priča se da je efekat tog jednog te istog ritma kojim se lagano u glavu čuka poražavajuć, da ljudi od toga lude toliko da i najkrupniji i najjači čovek plače kao malo dete i moli za milost. Samo je pitanje vremena ko može koliko da izdrži. Ali mučitelju nije ni bitno; on lepo postavi aparaturu i žrtvu i može da ide da pozavršava druge poslove. Samo povremeno obiđe i, ako vidi da još nije urodilo plodom, dolije novu količinu vode u sud i slobodan je. Lepo, čisto, bez da se zamuči i isprlja ruke, a efikasno.

– E, ovaj spot znam! Sa’ću da pojačam! Slušaj! Zar nije dobra stvar?

– Lepo si rekla, stvar. Jer, pesma nije.

– Uf, ajde što si mrgud, nego si još i staromodan! Baš ekstra zvuči!

– Ženo, svaki dan, ceo dan puštaš to. Osećam se kao da izvodiš kinesko vodeno mučenje: tačno znam, isti debilni ritam, ono kok-kok, jedna debilna te ista melodijica koja ide u krug beskrajno i jedna rečenica kukumavčećim glasom u krug…

– E, znaš šta…

– Ne, znaš ti šta! Izdržao sam dva, ovo je treći dan, dosta je! Razbiću ili TV ili tebe ako ne prestane, bre!

– Iju, šta ti bi?!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ali, avaj

Prc. Moša.

Teatralni uzdah razočaranja situacijom koja je obećavala a, usled nepredviđenih okolnosti, zaršila kao potpuni fijasko.

Ugledaš tlo, proceniš da nema šansone da nije plodno. Već vidiš sebe kako ubiraš plodove, a ono zaraženo, ni korov da uspe. Ne lezi vraže.

– Matori, ko te udesio?

– Bio juče na Perinoj žurci, a tamo Mara i njen telohranitelj. Drmnem ja par ljutih da se podmažem, priđem im, šmekerski se nakezim i kažem: kad ti ovo već ne možeš da opališ, prepusti meni, ali avaj, Telohranitelj mu je samo glup nadimak. Prcaju se sve u šesn’est. Složio me ko oblandu.

________________________________________________________________

– Šta se drapaš, majmune, na javnom smo mestu?

– Zbario sam Enu konačno, mislio sa’ću joj skinem mrak, ali avaj, izgleda se aktivno pustila u promet, ima celu paletu boleščina.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Resetovati dan

Искуњати лапо сата, сат поподне када дан крене у критичном правцу преласка од прихватљиво усраног до немогућности битисања и жеље за прочишћавањем синуса сачмом за јаребице.

Почети испочетка, канда јутро је паметније од вечери макар било и у шест увече је л’ да? Јес’ курац, јутро је курва демонска што те боде вилама у дупе ал’ спавање макар мало побољшава ниво ендорфина у мозгу па наставак ИСДД-а може да прође у релативном миру, што је од велике важности за људе око вас. Тако избегну да се нађу очи у очи са дедином карабином или глуваром када лицна прегори.

– Бгатееееее, ‘оћемо на неке деривате јечма вечерас а?

– Може, може, ај око 8 код Слађе у кафани, таман да скунтам сахат времена да се ресетујем.

– Опет си менструалан а?

– Ма сисај курац, само да залегнем мало и после сам к’о видра.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Balirane

Cigare savijene od čudnog smrdljivog duvana koji odiše svom divotom arome zapaljenog sena.

U 4 ujutru posle dobre terevenke:

-Imaš li pljuge?

-Samo ove ćalove balirane?

-Daj jbg, nisam ni planirao da ostavim pluća deci u amanet.

Ove cigare obično prati obilan kašalj kao da je Perun jeo bunike.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Lik i telo

Dve stvari na koje se usredsredimo kad razgovaramo sa pametnim, elokventnim i obrazovanim ženama.

– Ova Mileva baš rastura fiziku… Čuo sam da je na pragu epohalnog otkrića…

– Da, već duže proučavam njen lik i telo.

– Misliš, lik i delo, Alberte?

– Ne, mislim da je jebem.

Preuzeto sa http://vukajlija.com