5.1 C
Belgrade
Subota, mart 28, 2026

Vući repove

Biti opterećen recidivima prošlosti koji te ometaju u daljoj karijeri, a i u privatnom životu. Najčešće se ova fraza vezuje za političare, bivše kriminalce i sve one koji imaju „zanimljivu prošlost“.

– Razmišljam nešto, dobri moj Ivice, da oformim Ministarstvo za ubrzani razvoj. Moćno zvuči, a i da narod vidi da ne sedimo skrštenih ruku. Samo, ne znam koga da stavim za ministra…

– To ti je bar lako, lepi moj Alek. Stavi Dinkića, ima iskustva, a ima i diplomu, ne moraš da mu kupuješ.

– Kako ću njega, nije dobio ni 2% glasova, a i vuče tolke repove iz prethodnih vlada?! Jedino da novi resor nazovem Ministarstvo za ubrzanu pljačku.

– Pa to ti je isti kurac. Imamo rešenje!

———

– Gledam nešto ovu našu koleginicu Vericu. Zgodna, lepuškasta, ništa joj ne fali. Dobro, jes da je kafe kuvarica, ali bar ima radno mesto. Eno, već je dobro zagazila u tridesete, čudi me kako ne nađe nekog poštenog čoveka da se uda…

– Bi ona, da ne vuče repove za sobom.

– Kakve repove?

– Ih, kakve. Sve do Kaćke petlje, burazeru!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ko Ivan Gavrilović u seks

Nekada poznat po tome da je javno propovedao kršenje saobraćajnih propisa, kao i specijalno pevanje kroz samo jednu nozdrvu, danas je ovaj kantautor (?!) poznat po tome što u dnevnom listu Alo objašnjava seksualne poze čitaocima ovog kultnog časopisa.

Baš me zanima da li se ostatak naše estrade jebe.

Uglavnom, slengovno: Razume se.

Poza: Ranjeni Sulejman.

Komentar Ivana Gavrilovića: Nekad je stvarno potrebno da čovek spusti gard i miluje samog sebe ružinim laticama. Ovu pozu preporučujem računovođama i klavirštimerima, mada klavirštimerima više.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Da se neko razboli doktor bi stigao na četres dana

Opis zabačenog predela, (srb)vukojebina.

Tu se ni Memedović ne bi zavlačio.

Doktor: Dobar dan, dobri ljudi, gde je bolesnik?

Gorštak: Doktore, ne zajebavaj i ti, nego skidaj taj mantil fali nam čovek na ladnjači. Ti služi onaj red do kapije pošto se Mića Dupe upropastio, ima sliku nema ton, idi leba ti prosuće nekom pečenje za vrat.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Lekar na slavi

Klasičan zajeb odavanjem svog zanimanja pred gostima za stolom. Umesto snimanja u oval na sredini stola koje parče mesa da grabne, primoran je slušati pažljivo celokupnu simptomatologiju prisutnih, koju je polagao na trećoj godini. Počevši od babe sa visokim krvnim pritiskom, preko kuma sa upalom prostate, do mlade snajke koja otežano diše.

-Doco, a zašto ja ujutru malo teže dišem?

-Pušiš li?

-Pa naravno, moram brak da očuvam!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Redovna mušterija

Кажеш у шали за другара који не може да те победи ни у једном надметању. Штавише, отресеш га сваки пут, али он има вишак самопоуздања, тако да је увек спреман да уђе у дуел и уверен је у победу максимално.

-Рече ми Љуба синоћ да хоће да играте данас баскет 1 на 1..

-Који Љуба? Љуба буља?

-Он!

-Хахаха, може кад хоће! Он је редовна муштерија..

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Fora

Slobodno vreme koje se nekim slučajem uglavilo između dve obaveze. Može biti sat vremena, dva, dan, nedelju dana, pa čak i mesec, ako ne i više. Takođe može biti period do nekog posla za koji se valja spremiti.

– E, jel’ si učio za kontrolni?

– Kad je?

– Sledeći petak.

– Pffff baticee, imamo nedelju dana fore. Opusti se.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Mokranjčeve rukoveti

Peting sa studentkinjom muzičke akademije.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Plijeni pojavom

Opis rada sudskog izvršitelja.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Moli se u crkvi

Majka svih odjeba, ćale svih spustova. Krajnje neprejebiva fraza iz oldskul repertoara krajnje neprejebivih fraza, koja se do danas toliko ustalila u svakodnevnom govoru na ovim prostorima da se bez nje isti ne može ni zamisliti a kamoli…pa, govoriti.

I dok “štapovi za pecanje” i “auspuh” predstavljaju tek simpatičnu i prijateljski nastrojenu igru reči inspirisanu pomalo onomatopejskim pitanjima “A?” i “Šta?” rendom sagovornika od prekoputa ( što se, svakako, više dâ povezati sa slab(ij)im sluhom istog nego li nečim drugim ), izraz iz naslova svom korisniku pruža mogućnost daleko ličnijeg obraćanja pomenutom – ukoliko, razume se, odgovarajućim šlagvortom iniciran. Ovo “ličnijeg” skoro i da podrazumeva kombinaciju sa nekom psovkom ili barem brecajućom kadencom u produžetku, ali i bez toga ovaj će cinični metak pogoditi tamo gde treba. Molim vas da sada pređete na primere. Hvala.

– Brate, kaće mi vratiš onu šulju što sam ti zajmio pre par dana?

– Kad ćeš ti meni da vratiš onaj duks što sam ti dao pre par meseci, a?

– Molim??

– Moli se u crkvi, bre, pička ti materina! Šta? Kao, ne sećaš se da sam ti dao da furaš moj “Puta madre” duks kad si ono bio upozn’o onu ljankase iz Borče?!

– Uopšte nije bila Borča nego Jako…

Kako-jebeno-god. I da je bio mrtvi Mesec – dok ga ne vratiš, košulja ostaje talac!

– Halo? E, kume, ti si? Slušaj, trenutno sam u Operi sa nekim poslovnim partnerima iz Danske…Ma, da, peškirići neki, pa vole ovo arlaukanje…Uglavnom, ne mogu sad da pričam, zovem te kasn…

– Gospodine, psssssst, molim Vas!

– Moré, moli se u crkvi, baba!

– What did this woman say, mister Popović?

– Šta ‘oće ovaj, Marina?

– Pita: šta kaže ova žena?

– Reci mu da je rekla da je mnogo glasan i da treba da ćuti!

– “MOLIMO NAVIJAČE PROTIVNIČKOG KLUBA DA OSTANU NA SVOJIM MESTIMA I SAČEKAJU DOLAZAK ORGANA JAVNOG REDA RADI MIRNOG SPROVOĐENJA VAN DVORANE! MOLIMO NAVIJAČE PROTIVNIČKOG KLUBA DA OSTANU NA SVOJIM…”

– Moli se u crkvi, ščula! Mi ovde nismo došli radi “mirnog sprovođenja”, JE L’ TAKO, MOMCI?

– AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Natalijina ramonda

Цвет који је постао симбол препорода српске војске у Првом светском рату због способности да ако се осуши, уз мало кише поврати своју првобитну лепоту. Цвета само на подручју Кајмакчалана, и тиме нас подсећа на надљудске напоре које је наш народ доживео прелазећи непрегледне планине Албаније.

Да не бисмо наставили традицијом заборављања лепшег дела наше историје, и били националисти и патриоте без икаквог знања о нашој вери, традицији и историји, овај цвет говори нам много тога. Да смо имали најчаснију војску у рату, да смо потомци људи који су вековима давали крв да територија на којој живимо остане наша, да смо на путу да то све протраћимо, и изневеримо ђедове. Зато, владо, Европо, гази тихим ходом, опело гордо држим у доба језе ноћне, над овом светом водом!

Preuzeto sa http://vukajlija.com