5 C
Belgrade
Ponedeljak, decembar 22, 2025

SLENGOVI

Nostalgija

Dobar sluga, zao gospodar. U zdravim dozama, poklon koji neprestano daje, jedno kežual „ama jese sećaš kacmo zoki ti i ja unosili dosta alkoholnih napitaka u sebe u Neos Kalikratepolihromarmavrosu“ u pauzama između prebačene dve palete džakova cementa ako si ucio školu, ili dva otkucana koda, ako nisi. Čisto da se razbije monotonija

U malo jačim dozama, izaziva melanholiju, ali ipak sa nekom katarzom, jer, eto i ja sam nekad živeo, harao, dobro nisi baš harao, tri bi-džeja za isto toliko godina nisu neki krstaški pohod, ali u svojoj glavi ti si bio bič pičji i to je jedino važno.

U supramaksimalnim dozama… svet za sebe.

Ja živim u vremenskom loop-u od 2011-2012. Samo sam fizički prisutan u 2018. Jedem, serem, drkam, razgovaram mehanički s ljudima iz 2018 da ne bih izgledao sumnjivo, perem kljove u 2018, u suštini održavam mašinu. Vozilo, čiji se um, vozač nalaze u vremenskom periodu one dve godine. Nazvao bih ga svojevrsnom vremenskom mašinom, al neću da zvučim pretenciozno.

A taj um ima svoj poseban život. Gleda reportaže najrandom stvari iz 2012, tipa Noć muzeja 2012, sluša muziku iz tog perioda, Exit 2012,gleda filmove koji su se tada davali u bioskopu, taj um razmišlja gde će za doček 2012, jedva čeka Avendžerse maja 2012, i uzbudjen je zbog Olimpijade u Londonu 2012.

Drka na porniće iz 2012.

Ima samo mali podfolder rečenica koje štanca ovim botinama iz budućnosti, te nepojmljive 2018, jedan generator sterilnih bljuvotina, tripl-dabl mašina za tri statističke kolone, rečenice o vremenu, rečenice o teškom stanju u zemlji i rečenice o sportskim događanjima, uz prigodan asortiman grimasa koje odgovaraju izrečenom. Sve to zauzima jako malo prostora i traži malo truda.

Većina funkcija je u 2012, hodam ulicom mirišem taj isti miris, i mene niko ne može da ubedi u kom se dobu nalazim. Naravno, ima minimalnih kozmetičkih promena okoliša, ili ih ignorišem, ili zamenim prigodnim stanjem stvari koje je tada bilo 2011.

Presrećan sam. Nikad nisam bio srećniji, ispunjeniji, puniji snage, ej bre, čini mi se mogu planine da pomeram. Svaki problem rešavam lezerno, vežbam redovno, čitam dobre knjige. Ženama sam privlačan.

Malčice se pribojavam te grozne 2013 i onome što ide iza nje, ali kada dođe, petlja se reaktivira i otkuca neki jun 2011, i sve iznova.

A ovaj hardver iz 2018, koji sve to omogućava, prilično je oronuo. Al’ ko mu jebe mater, ne želim da razmišljam 6 godina unapred lol.

Daleko je to.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Složiti ko metar drva

Upotrebom grube sile promeniti nekome položaj iz vertikalnog u horizontalni.

Scena u seoskoj kafani…

Mangup u pokušaju: Je li, Šele, što si ti pričao za mene da nemam veze s fudbalom?

Seoska legenda: ‘Ajde, mali, odjebi u troskocima! Nemo’ sad da aktiviram desnicu pa da te složim ko metar drva!

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Zaboravio si tačku

Израз који се користи када неко изгуби у некој дискусији, па у недостатку аргумената почиње да исправља граматичке грешке саговорника.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Održavanje kartice

Potpuno razumljiv potez domaćih banaka koje na mesečnom nivou simboličnom sumom naplaćuju mukotrpan trud oko izdatih kartica, pa tako naše dragoceno parče plastike, kada ga ne koristimo, redovno ide na pilates, pedikir, manikir, po potrebi i fejslifting, a neretko i na kraljevsku masažu.

– Dobar dan.

– Dobar dan, kako mogu da vam pomognem?

– Imam problem sa platnom karticom.

– Kakav problem?

– Na stranu to što se malo odlepljuje ova plastifikacija, ali problem je ozbiljnijie prirode.

– Recite.

– Neće da mi popuši.

– Iju! Kako to mislite?

– Pa lepo, plaćam redovno mesečno održavanje kartice u istom iznosu u kojem ženi dajem za frizeraj. Kako se ovoj drugoj ponekad i omakne da me oralno zadovolji, a karticu mesecima nisam ni za kakvo plaćanje upotrebio, mislio sam da je u redu da malo iskoristim svu tu pažnju koju joj i vi i ja posvećujemo. Ja novcem, vi održavanjem.

– Nisam sigurna da razumem, želite ja da vam popušim?

– Nisam to mislio, al’ može i tako. Samo molim da ovo ne bude uvod u prodaju nekog naprednijeg paketa, molim vas.

————————————————–

– Simke, jebeš li ti ovu sponzorušu Marinu, ili šta?

– Ma jok, samo plaćam mesečno održavanje, nikad se ne zna kad će mi zatrebati.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Plete

Brije, šije, kida, razvaljuje, šuri, vošti, baca u nesves’, jebe kevu, samo još bolje od toga. Skoro da savija viljuške.

-Ovako?

-Piksel levo, bukvalno.

-Ovako?

-Kida. Ajde čekaj, podigni gore malo.

-Može?

-Šuri. Aj malo spusti tu marginu, bode oči.

-Ovako?

-Da, objaš.

-Da snimam?

-Snimaj…

-Snimam.

-Čekaj, ajde samo još piksel nalevo.

-Ovako?

-Plete. Snimaj.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Muško si

Snađi se, ko ti jebe mater.

6500. godina p.n.e.

– Bam-Bam, eno ga međed ispred naše pećine!

– Pa dobro, neka ga, šta bi sad ja trebalo da radim? Da idem goloruk na međeda?

– Pa muško si!

—————————————————————————————————–

1190. godina p.n.e.

– Helen, počinjem da mislim da ovo i nije bila tako dobra ideja. Ovaj tvoj bivši muž će nam jebati majku majčinu, sravniće Troju sa zemljom…

– Parise, ne možeš da odustaneš, muško si!

—————————————————————————————————–

2018. godina n.e.

– Milane, do kad misliš da živiš kod svojih roditelja? Ja hoću da ti i ja živimo zajedno, da se odvojimo više…

– Kako? Radim za 23 hiljade, ti ni ne radiš uopšte. Sa tolikim budžetom možemo useliti samo u Karton Siti, čak ni tu ne možemo ubosti neku kvalitetniju kutiju…

– Muško si, rešavaj to!

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Od gledanja nema selameta

Jedna od retkih floskula koja se u identičnom obliku može koristiti kako pri kritikovanju tuđih postupaka, tako i u opravdavanju sopstvenih svinjarija.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Tad su još bile marke

Rečenica kojom se iskazuje potreba da se istakne kako je nešto nekada pre šurnaest godina kupljeno u omiljenoj i nikad prežaljenoj valuti.

Jebo evro, a naročito Švajcarce, srpsko srce i dalje pripada Klari Šuman.

Pera: Tebreks, hoćeš da mi prodaš onaj svoj stari „Fijat Bravo“? Znam da je mator, ali mi treba za malog, tek položio vožnju, pa da se malo uhoda, dobar ti, dobar ja…

Mika: Znaš kako, matori, on je garažiran već pet godina, ali je u odličnom stanju…

Pera: Dobro, sve to stoji, ali koliko ga ceniš?

Mika: Pa pazi: ja sam ga platio petnaest glava, ogromne pare za to vreme. Prešao je sto ‘iljada, za svakih hiljadu kilometara, ja ti skinem stotku… Dođemo na pet ‘iljada.

Pera: Aham… A reci mi, ekonomisto, koja je valuta bila tada u opticaju?

Mika: Aaa, pa da, tad su još bile marke, jeste… Dobro, samo za tebe, četiri i po ‘iljade!

Pera: Vrati na pet, pa deli sa dva, mada ti je i to previše. Danas su evri!

Mika: Brate, danas nisu sankcije, lakše je nabaviti evre, nego tada marke… A i emotivno sam vezan za njega.

Pera: Pa ga zbog emocija garažirao!?

Mika: Četiri glave, poslednja cena.

Pera: Aj’, ne seri, „Bravo“ ima na auto-pijaci za ispod iljadarke.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Filatelista

Prosjak – beskućnik u BiH.

Preuzeto sa https://vukajlija.com