Žene kroz svet fudbala

Наиме, колико год не волеле тај спорт, тачније, колико год га мрзеле, жене нису свесне колико се ми трудимо да их приближимо `једно са другим`.Докле год је нас, из њихове перспективе, тај диван спорт ће им бити главни кривац за наша окупљања, а поводом тога и једини разлог зашто смо се напили радним даном.Наравно, када на тикету стоји уплата од 100 динара, за тих 100 динара си, по њиховој причи могао да купиш 4 хеликоптера и хране за цео месец. Међутим, драге наше госпође и госпођице, истина је сасвим другачија. Ми вас волимо баш такве какве сте,и због тога вас и проналазимо у игри коју ми волимо највише на свету.Не верујете? Дозволите да вам буде објашњено….

(Седи се у кафани, 3 пријатеља саветују четвртог да скупи петљу и да приђе девојци)

-Чуј, само опуштено! Сети се како је Ањелка искулирао цео свет када је промашио пенал, па Манчестер узео Лигу Шампиона.Нема шта да се цимаш, није хендикеп на нас, него на њу.

–Да, теби је лако, вас тројицу је усрало још пре две године, нисте ни били свесни да имате девојке као Грчка када је узела европско.Шта ако ме искулира као Ешли Кол Арсенал ? Замисли да се избламирам као Салгадо када је чувао Роналдиња?

-Брате, опусти се, па и она је од крви и меса и њој пријају комплименти.Није то Реал Мадрид па да те шаље на клупу после првог тренинга.Реци неку лепу реч типа…Као Фергусон што је хвалио Звезду када су играли против њих…Тако нешто, само смирено

–Мислите, а ? Мислите да имам прођу? Мислите да може да ме усере као Сенегал против Француза ?

-Па наравно друже, ниси ти Јавор, па да сад немаш баш никакве шансе.

–Добро…Само да узмем још једну ракијицу и крећем.Морам мало да се стимулишем, и Бербатов игра најбоље кад је пијан.

–Е..а да вас питам…Шта ако је неки намћор ? Да се баталим или да будем упоран као Евертон?

– Ма скаутираћеш ти одмах да ли је таленат или не…

(Сасвим обичан мушки разговор)

-Јао људи, упознао сам њене…

— И ? Шта кажу , јел те потписују или идеш на позајмицу ?

-Не знам, јако је зајебано…Као Милволу на гостовање да сам отишао.

–Па добро, јел су ти рекли нешто конкретно?

-Ма све нешто затегнуто, на ивици црвеног картона. Све нешто около наоколо као италијанска лига. Јака одбрана, без пуно шанси.

–Значи чувају своју малу као мало воде на длану, а? Хехехе…Гину за њу као 3 бода за опстанак,а ? Ништа, опусти се, није то страшно. Само играј од ноге до ноге, без пуно фаулова и има бре да им помрсиш рачуне.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Raditi u Žabcu

Posao iz snova za prosečnu glavu koja se vodi logikom “Daj da ništa ne radim a mlatim pare“ i to ni manje ni više nego u video klubu Žabac koji predstavlja najveću misteriju pored Avalskog tornja i HAARP-ove opreme koja je instalirana u njemu.

Legenda kaže da su jednom ušla dva lika u pomenuti video klub ali da su to bili Radovan Karadžić i Gadafi koji su nosili palačinke iz Pinokija jer im je pao šećer a inače se tu krili. Ubedljivo najjači štek jer tamo niko ne ulazi i otuda je samo zaposlenje u Žabcu postao sinonim za veliku bleju na poslu.

-Dao sam otkaz ćale.

-Molim?

-Da dobro si čuo, dao sam otkaz. Moje mukotrpno trogodišnje školovanje na Junion univerzitetu i titula intelidžent fjužn menadžer nije vredno sedenja u kožnoj fotelji za bednih par soma jura. Znam da si potegao sve moguće veze ali, UBIJA ME TOLIKI RAD!

-Ženo daj pušku.

-Vidi ako možeš da me ubaciš da radim u Žabcu, tamo se nešto manje radi ali izdržaću bar toliko a i čuo sam da su sad dobili cedeove sa Matriksom. Haha najjače kad onaj agent puca Nea a ovaj izbegava metke tako što se savija. Kako to misliš ajde da vidimo kako ih ja izbegavam?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Oćeš da zovemo Diskaveri?

Adekvatan spust za osobu koja je upala u paranoju i adrenalinski šok pri susretu sa, po njenom mišljenju, paranormalnom pojavom ili blaže rečeno, sa nečim potpuno neobičnim.

– U jebote, šta je ono na zidu?

– Ma buba neka, šta može da bude.

– Ne bre, ovo nije buba. Ovo je dugačko i vire joj neke antene iz dupeta i glave. Šta je bre ovo?

– Pa stonoga obična, sto puta si je u životu video.

– Ne ljubavi, ja ovo za svog života nisam video. Šta da joj radim?

– Priđi joj. Možda je došla pravo iz budućnosti pa donosi neku poruku.

– Ma daj ne zajebavaj me, ozbiljno te pitam. Evo pomera se. Šta da radimo?

– Pa nemam pojma, ’oćeš da zovemo Diskaveri?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Da li želite da pomognete deci ometenoj u razvoju?

„Ne.“

Pitanje sektaških smarača prevaranata koji vas startuju na ulici i kojih ima već toliko da su počeli da iskaču na najneverovatnijim mestima po gradu.

Vrlo dobro znate da zapravo samo mizeran procenat toga što vam uvaljuju ide toj deci, ali s obzirom na to kako vam postavljaju pitanje, nemate izbora nego da odgovorite „Ne, ne želim da pomognem deci ometenoj u razvoju“. Što čini da se osećate veoma loše, jer pobogu, kakav ste vi to čovek koji ne želi da pomogne deci ometenoj u razvoju?! I onda zbog osećaja krivice vadite novac. Ali…

Ta deca su ometena u razvoju, i kao takva (debilna) oni NEMAJU POJMA da je njima pomoć potrebna. Njima je do jaja! Po čitav dan se igraju, zajebavaju, crtkaju, prčkaju nešto, oslobođeni su svake odgovornosti. Ne moraju ama baš nikakve odluke da donose. Njihova jedina obaveza je da spavaju, jedu i pišaju i seru. Ne moraju čak ni sopstvena dupeta da brišu! Njima je potpuno svejedno da li je neko kupio nešto od čega par dinara ide njima.

Jebe im se da li se igraju lego kockama ili kartonskim kutijama. Jebe im se da li crtkaju običnom olovkom ili faber-kastel bojicama sa 36 boja i isto toliko nijansi svake boje. Jebe im se da li crtaće gledaju na matorom crno-belom EI-Niš, ili prejebenoj Samsung plazmi. Jebe im se da li nose Nike ili Borolete. Bazično, jebe im se za sve, pa i za tebe. Oni imaju svoj svet.

„Blago siromašnima duhom, njihovo je carstvo nebesko“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Viktorije

Ulična sportska igra veoma slična fudbalu, sa jednom bitnom razlikom, a to je da postoji samo jedan gol, jedan golman koji ne pripada ni jednoj ekipi i sa njegove tačke gledišta, on je sam protiv svih igrača na terenu.

Zbog takve postavke igre, izraz koji vrlo lako može da se upotrebi kao sinonim za gengbeng iliti narodski, oldskul rečeno za redaljku.

– Ćao Šone, ćao Majo.

– Ej zdravo Peco, šta se radi?

– Ništa evo švrćkam malo po kraju. Nego Šone, jel ti poslao Sale poruku?

– Nije. Ništa mi nije stiglo, u vezi čega?

– Ma onaj fudbal što smo pričali da ćemo igrati, pa smo rešili da igramo ipak viktorije večeras. Zakazao sam nam termin, ako me razumeš.

– Nemam pojma o kom fudbalu pričaš. Neću ja, ne trči mi se uopšte. Zovi nekog drugog. A i zglob me boli nešto.

– Dobro, dobro, pustiću ti poruku kasnije, pa ako budeš hteo ipak ti javi. Moram da idem vidimo se.

.

.

.

SMS: Konju jedan, pod viktorije mislim na redaljku. Nagazio sam neku fuksu izuzetno je ‘oćna.

.

.

.

– Dušo ipak idem na onaj termin što je Peca spominjao kada smo ga sreli. Fali im jedan, a ne može da se igra ako jedan fali.

– A zglob?

– Izdržaću, mora da se žrtvuje za drugare.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Srpska megalomanija

Три оброка дневно, кутија цигара и ако може која пива пред задругом.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kao baloni na invalidskim kolicima

Неке ствари у животу су саме по себи једноставно толико чемерне, да у њиховом случају оне ситнице које живот чине радосним не значе апсолутно ништа. Попут девојчице која се игра међ лешевима изгинулих војника, тај трачак радости је мртва курчина наспрам заслепљујућег црнила које је окружује.

– Шчуо да је Џигију умрла кева?

– Аха. И то баш сада кад му улетео Естудијантес из двојке.

– Ма да, к`о балони на колицима…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

U mom selu se to kaže…

Izraz, koji, i ako se to na prvi pogled ne bi moglo reći, nema nikakve veze sa selom. Može ga koristiti svaki čovek bez obzira da l’ je sa sela, iz grada, iz Beograda, unutrašnjosti ili sa Kosova.

Naime, izraz služi da se izbegne korišćenje eufemizama, to jest da se stvari nazovu pravim imenom.

– Brate, svidja mi se ona Jelena, a pošto je ti znaš reci mi kakva je ona devojka?

– Pa, dobra je ona, samo eto malo je slobodnija.

– Kako to misliš „malo slobodnija?“

– Pa eto, voli slobodan život, neobavezan seks i tako to.

– Brate, u mom selu se to kaže kurva.

– Aj na pivo, prodao sam juga Miletu čepu za cveklu, 300 mi dao sada a još 200€ mi daje kad primi platu. Dobar neki čovek, samo mi se čini da voli da popije.

– To tvoje „voli da popije“ se u mom selu kaze pijandura. A šta misliš, što ga zovu Mile čep? I platiću ja pivo, pošto ćeš od tih para dobiti samo kurac da isteraš oči.

-E jbg…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Dan

Merna jedinica za dužinu brade.

– Jaoo sto sam upoznala dečka sinoć..

– Jao mačkice, pričaj, kakav je, kako izgleda?

– Pa ima kratku lepu crnu kosicu, braon oči i bradu od 3 dana.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

pozz

Ненадјебиви, џиберски начин завршавања сваког вида интернет расправе (намјерно писано малим словима, због потпуне аутентичности), а уједно и крајњи аргумент у корист реторичара. Једноставна, кратка и ефектна фраза којом се павијан издиже високо изнад противника у својој простодушности, непоколебљивости и самоувјерености. Овим ти на крају још имагинарно пружа руку, као знак помирења, јер је великодушан у својој побједи и благонаклон према немоћном ривалу.

Јер он је све своје ставове исказао, аргументовао и одбранио, и свака даља расправа за њега била би беспотребно и бесциљно губљење времена. То је крај. Енде.

– Молим Вас не причајте глупости, Александар Македонски Србин? Шта све људима неће пасти на памет.

– Мали немој тако да причаш самном, ја сам старији од тебе 30 година. Александрова мајка је родом из села поред Гацкога, од куће Филиповића. Али не могу ја то објаснити теби кад још за тобом носају туту да пишаш. позз

—————————————————————-

– Ало мала, рећи ћу комшији Гаврилу да ту качиш голе слике, да те пребије ко вола у купусу. Срам те и стид било.

– Добро комшија, онда ћу ја рећи тати да сте ми слали слике свог курца преко интернета. Хаа!

– Ма немој мала, то се комшија Недељко само шали. А добре су ти слике, хаха. позз

Preuzeto sa http://vukajlija.com