Đavolak

Najnemirniji anđeo… i to onaj s rošćići, što bi moja baba rekla.

Dete koje može sve da uradi a da pritom ne ispadne ni bezobrazan, ni nekulturan, glup, nevaspitan… simpatičan svima, kako u familiji tako i okolini.

Babi može da čopne i malo savijače iz rerne i da joj nabije u klompu, ova neće da se ljuti još će i da umre od smeha iako se ispekla… Kevu će pući peckalicom za muve po faci i neće dobiti batine jer je tako tužno pogledao i rekao, Mamice, samo nisam hteo da dobiješ malariju i da mi umreš.… Nastavnici likovnog će razbiti mozaik samo da bi joj video sise…

Ne miruje nikad.

Ima nečeg u tom osmehu i pogledu…

… u centru sela Bogave, Jasmina kupuje cigare i sličice za decu…

Žaklina: Evo i kusur, 200, 300, 500, 820. Nemam sitno, uzmi soft žvake.

Jasmina: Daj čungu lungu, od tih imam gasove… Ijuuu, promoli glavče kroz trafiku. Eno ga Stani…

Žaklina: STANIMIR!

Jasmina: Ahhh, donesi briska.

Žaklina: E, nemoj ovde da mi svršavaš bre… Pogledaj, kakav je dasa, baš bi mu ukrotila zmiju…

Jasmina: Kažu da je pravi đavo, mmm, Stanimiro Fuego…

Opel Ascona se zaustavila… električni podizači stakla rade svoj posao… sa kasete piči Step baj step, uuu bejbeee, lagano se skidaju cvidže…

Stanimir: Devojke, ajmo na po jedan Skenderberg konjak u Tropiko, a? :vragolasti osmeh: Jasničak, zašto gledaš u banderu? Ovde sam: mah mah:

Žaklina: Jaco, Jaco?

Jasmina: Zamislila sam se nešto…

Stanimir: Sećaš se nečega, a? :namig:

Jasmina: Huhu, ma ne bre, hihihi, nemoj da me zezaš….Oduvek si mogao da me nasmeješ.

Stanimir: Kacam inteligentan i šarmantan oduvek bio. Lepa si mi… čini mi se još lepša nego zadnji put…

Jasmina: Ne, nemoj to da radiš, ne. Ti si mi još uvek bolna tač…

Stanimir: Stare vatre nisu zgasle, Jasničku moj…

Jasmina: Daa, ahhh…

Stanimir: Pođi sa mnom, vodiću te… :limenka sprajta u čelo:

Žaklina: Beži bre idiote, nemoj da je ložiš više, upiša mi trafiku!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Boldovani svetac

Rang ispod crvenog slova u pravoslavnoj hijerarhiji, ali zato, u narodu izjednačene pa čak i veće važnosti u pojedinim slučajevima.

Prilikom primanja hrišćanstva kao monoteističke religije, Sloveni, do tada politeisti, su pokušali da u novu vjeru prenesu što više elemenata stare i da nastave sa poštovanjem drevnih bogova kroz hrišćanske svetitelje, pa su tako resore prvo podijelili crvenim slovima (Perunovo ministarstvo grmljavine dobio je sv. Ilija, sv. Nikola dobio je mornaricu…), a kad je njih ponestalo, sa prve postave prešli su na klupu, pa je tako i boldovani sv. Trifun postao sekjuriti za vinograd, a sv Petka zaštitnica žena.

Zajedničko za ove svece je da ne valja raditi u polju na dane posvećene njima jer ćeš navući nevolju na vrat i od boldovanog podjednako kao i od onog sa crvenim slovom.

Petak veče:

Sinak, sutra u pola šest ti je buđenje! Idemo na selo da kosimo livadu.

– Ne može sutra, sutra je svetac!

– Je l’? A, koji to?

– :vadi crkveni kalendar: Prepodobni Toma Maleni!

– Je li taj boldovan?

– Nije, ali…

– Paljba u krevet, da mi se nacrtaš u pola šest! Nemo’ da te ja budim!

Subota veče:

– Dobar si bio sinak, dobar! E, još sutra da pokupimo sijeno…

– E, sutra nećemo! Sveti Prokopije! BOLDOVAN! Na njega ni muslimani ne rade od straha! A, još i nedelja!

– Tačno. Ne rade. Al’ ćemo zato nas dvojica, boga se moleći…

– Ma, koga boga, komunjaro???

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kreš test

Eng. „crash test„. Dolazak kod njenih, propitivanje njenog ćaleta o tebi i tvojima deset koljena unazad, te ispitivanje tvog potencijala za alkoholisanje od strane istog. Ako udariš glavom o sto, jebiga, ispao si iz užeg izbora za proizvodnju njegovih unučića sa njegovom ćerom. Lakši je prijemni za vojnu akademiju, sa sve nošenjem ormara i zamrzivača na leđima.

– Tata, večeras dovodim Nikolu da ga upoznate.

– Opa, Borka, ženo moja, dones’ der onu rakiju što čuvam ispod rezervne gume u golfu, večeras će da bude veselo.

– Opet kreš test, a tata?

– Ćero, ako preživi prve dvije čašice, slobodan je do daljnjeg. Ako ne, pa… Ništa, nazad u fabriku na popravku.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Dovesti u pitanje

Jednim grande lošim potezom ili nizom manjih, ali takođe loših poteza, učiniti da nešto što je bilo sigurna stvar i nešto čija je rezolucija već bila sigurica, upadne u reon mož’ biti, al’ ne mora ili vađenje fleka reon.

Od gotovog praviti veresiju.

– Čao direktore. Zvao si me da dodžem.

– Sedi Adile. Ovo što se desilo nije dobro.

– Ne znam o čem’ pričaš?

– To što si išaket’o Džejevu ćerku ozbiljno dovodi u pitanje snimanje tvog novog albuma.

– A bre, zašto bre?

– Dugo smo se trudili da u javnosti stvorimo sliku kako si ti emancipovan i nadasve osećajan Romulanac.

– U bre. Evo neču više da je bijem. Barem ne da se vidu masnice.

—————————————————————————–

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016.

– Gospodine Mihajloviću, da li mislite da smo ovim porazom kući od San Marina, ozbiljno doveli u pitanje naš nastup na prvenstvu Evrope?

– Ma jok. Imali smo taj peh da su Krneta i Aksentijević bili povređeni, ali biće potpuno spremni za utakmicu protiv Nemačke, gde ćemo ići na sva tri boda.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Će pominemo

Životna filosofija u zemlji konstantnih kriza.

„Imate li pare?“

„Onako…će pominemo…“

„Ima li ženske?“

„Pfff…pominjujemo nekako…“

„Šta ima za večeru?“

„Ostalo pola euro kremče, rupče od ‘leba i dve paprike… Ć’ima, će pominemo…“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Gledam u daljine, dakle pička

Jedan od neobičnih fenomena ženske psihlogije, i generalno uopšte ljudske psihologije i međuljudskih odnosa. Gledam u daljine, dakle pička je slučajna ili svrshishodna metoda ili nuspojava koju beta mužjak upotrebljava, da bi namamio humanoidnu žensku jedinku, ala bičarku.

Beta mužjak, ne treba biti epicentru, on je u ćošku vrti prstom oko čaše, dok pušta da se prividna intelektualna aura oko njega stvara. Ono što mačkice više vole od skrečovanja po Spužva bobu u vadžajni, jeste totalni bolikurac i sunovrat duše kod mužjaka. Niski kapci, samodestruktivnost, podočnjaci k’o u trauma hirurga u Nikaragvi, jedan pogled u njenom pravcu, and it goeeees..

Ljeto gospodnje, disko night, priliv gastarbajtera i nakvarcanih pušikurki

Tupc, tupc, tupc.. Aj džast vana mejk ju svet

-Eeeej, ajmo malo odmorit’ ne mogu više… Ko je onaj crni za šankom?

-Nemam pojma, idi priđi mu.

-Am, am, pa ne znam strašan mi je nekako, a u isto vrijeme zrači nekom inteligencijom i harizmom. sigurno razmišlja o prolaznosti lajtmotiva u Sumatri

Grob te jebo, pa ona dvojica su u kanalu negdje.. Ma šta me boli kurac, pička baca poglede, valja se pretvorit’ u Sartra, eno dobra fleka na zidu za gledat’

-Idem ja za šank do njega, ćao, ćao.

Hahah, opaaa, mala jaši me.. Fala bratu Dekartu, jebote nauči se svašta na filozofiji

—————————————————————————————————

Džo 4 sprat, kućni parti, likovi s pederušama igraju twistera, jedni sjede, drugi se jebavaju

I fink u friki end aj lajk ju al at

Što me perete s ovom muzikom otac vas jebo, daj mi LEPOG

-Majo, ko je onaj što pali jednu za drugom?

-Ah, to ti je od Džoa drug, malo je čudan , je l’ de ?

-Mhm, al’ opet…

Koga jebe, naliću se ko kanta, i idem jebat’ nešto, pored ovih lihvara i kockastih glava, jedino što mi ostaje je Gledam u daljine, dakle pička, idem pomiješat’ rakiju i konjak, i ispušit džoks

-E, ćao, ako mogu da primjetim ti baš puno piješ.

A, ja ako mogu da primjetim, ti si već jebana

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Baby TV

Najjača tripčina od televizije. Ako imaš supstance, još bolje, ako nema, nema veze.

Sve vreme ide neka lagana repetitivna muzikica, hipno-glas koji pevuši tri reči, obrću se neke lopte, žirafa ti kaže „zdrawo prijatelju“, niz neku česmu kaplje šareni želatin od kojeg se polako pravi lokomotiva, šareni međedi ti mašu, a to su u stvari saobraćajni milicioneri, koji regulišu saobraćaj sačinjen od kornjača, jazavaca i nekih još glodara, ne znam tačno šta su. I onda ti vrti neku spiralnu liniju i njišu se neke glave sa kapama i ulaziš polako u neki tunel, a uokolo sve neke ruke i ti kao overavaš sve te ruke i svi ti viču „bravo“ i izletiš onda na naku livadu sa čokoladnim kolačima i kolač ti kaže „jesi mi dobar“ i onda…

– E, pusti prvi, počela slagalica. Alo?

– Neka još malo… Vidiš kako me vole ove stonoge, buci-buci

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ko mu jebe mater

Retoričko pitanje kojim muškarac saopštava okolini da se izborio sa nenadoknadivim duševnim bolom i/ili materijalnim gubitkom prouzrokovanim od strane pojedinca ili grupe. Sa filozofskom rezignacijom muškarac tada konstatuje da život ipak ide dalje.

– Šta je, opet te izjebao Verder na kladionici ?

– Ma, ko mu jebe mater, ajmo na pivo.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Par gaća i dva para uspomena

Пртљаг.

Веома посебан пртљаг. Онај који се носи на пут без повратка. Сад, многи од вас ће помислити да се ради о смрти, али не. ради се о бежању. Одливу мудрозбора и мудросера. Сиротињи која јури голи живот, мајсторима, професорима, докторима, обичној и необичној багри која је решила да своју срећу тражи другде. Да свој зној наплати и живи достојанствено,онако како овде никад неће моћи.

У ово побегуље се не могу укључити и деца гастарбајтера. Али њихови родитељи могу, ако су први у свој породици који су решили да оду. Нико се није родио са жељом да побегне одавде. Једноставно те нешто натера. Пробудиш се један дан, схватиш да имаш одређени број година, црнчиш и диринчиш поштено,баш онако како те је покојни ћале учио, а ни кучета ни мачета, ни рода ни порода, само тријестину година у гузици. То је све што имаш. ПОла живота проживео, где си био-нигде, шта си радио-ништа. А године иду све брже. Страх, бес, љутња, помирење, мисао, распитивање, одлука, и- пакујеш се. Гаће и једна фотографија у ранац, а слику дворишта спакујеш негде у глави, као и боју старог црепа и мирис липе. И пичиш.

Да се не вратиш.

– Куме, звао сам те да се опростимо.

– Шта кењаш бре? У уторак идемо код Миће Козе на роштиљ, јес’ заборавио?

– Без мене куме. Одлазим.

– Где?

– Не знам. Нашао сам превоз до Франкфурта, а после ћу да видим.

– Какав Франкфурт, који ти је?

– Морам.

– Добро, и кад се враћаш?

– Ако Бог да, никад.

– Е, не терај ме да уберем тарабу, знаш да умем да повитлам са њом.

– Озбиљан сам, куме. Нема мени овде живота. Не могу више.

– Е па фала курцу ако је тако. Кад сам ти је говорио да то урадиш? Студент генерације, 10 година без посла, живи у подруму зграде. Бежи, само што даље. Ево ти 50 јура нек ти се нађе, немам више.

– Немој куме, не треба.

– Држи те паре и не сери. Нек’ ти је срећан пут. Јави се некад, да знам јел си жив.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

"Jovan Memedović" GPS mod

Opcija „najkraći put“ na GPS navigacionom uređaju. Sušta suprotnost opciji „najbrži put“ koja bira auto-puteve, magistrale i ostale mejn strim saobraćajnice, poznatoj i kao „Mirko Alvirović“ mod.

Ako ste u Memedoviću, na onom mestu gde Mirko u SAT patroli izađe iz kola u žutom prsluku i stane nasred isključenja sa auto-puta da ukaže na veoma važnu raskrsnicu na kojoj svi koji hoće na Halkidiki nastavljaju pravo dok svi koji hoće da nestanu u mračnim zabitima industrijske zone Soluna skreću desno i još doda „mi, NARAVNO nastavljamo pravo“, GPS podešen na Memedovića NARAVNO skreće desno. Odatle do tog istog Halkidikija provešće vas 50km kraćim putem, pod uslovom da ste spremni (a „spremni“ znači da imate pogon na sva četiri, rol-bar, raonike ispred branika, nešto oštro da presečete Šelobinu paučinu, gumene čizme, po mogućstvu ribarske, zmijski protivotrov i neko oružje, barem bejzbolku zlu ne trebalo).

Zato, ako volite izazove, volite da pišate uz vetar, volite da se kurčite da ste prošli kroz random grad putem za koji i domoroci misle da je urušen još četresčetvrte kad su se Nemci povlačili i minirali sve za sobom, vi odgledajte SAT patrolu i na onom mestu na kom Mirko demonstrira najveći stepen panike zbog mogućnosti pogrešnog skretanja, prebacite navigaciju na Memedovića i pustite je da vas povede u najveću pustolovinu vašeg života.

Neka zabava počne!

Preuzeto sa http://vukajlija.com