Sere pomadu i piša kolonjsku vodu

Uzvišeno biće rasterećeno ovozemaljskih potreba koje se gnuša svake dole navedene radnje. Uvek spremno da prokomentariše i skrene pažnju na tuđe ponašanje sa dozom gađenja. Prepoznaćete datu osobu po tome što se gnuša pripadnika svoje vrste koji čačkaju nos, češu dupe i muda, podriguju, prde i iskreno govore.

Svi smo mi ljudi i ništa ne treba da nam bude strano, svi mi prdimo, čačkamo nos, vučemo šlajm iz petnih žila, masturbiramo, smišljamo perverzije, češemo se u predelu prepona i slično. To što neko ima slobodu i ne stidi se da se počeše, istrese sline koje ga guše, pročačka nos prstima (jer se slinac stvrdnuo i ni Hilti bušilica mu ne može ništa) ne znači da je on odvratan i da mi treba da se ponašamo kao uzvišena bića ogovarajući i komentarišući gore navedene radnje.

Muž i žena dolaze kod mehaničara da im uradi reglažu trapa. Stoje oni tako i gledaju majstora kako radi, međutim majstor u jednom momentu poče da češe muda a žena tiho prigovara mužu:

– Fuj, koji primitivac, gledaj ga….gledaj, gledaj šta radi molim te?

– Radi reglažu?

– Radi reglažu?! Češe testise! Pogledaj malo bolje, odvratno, gadi mi se.

– Pa šta, živa duša.

– Živa duša!? Malo pre kada si bio na prijemu da platiš čačkao je nos i ispustio je goluba, jato njih, primitivčina.

– A ti ne čačkaš nos i ne prdiš?!

– On to radi na svom poslu na dužnosti, ej! A da bude gore, radi to pred mušterijama! Ja to ne radim! O ne!

– Ajde. Izvini srećo nisam znao, ti inače sereš pomadu i pišaš kolonjsku vodu.

Preuzeto sa https://vukajlija.com