6.5 C
Belgrade
Subota, februar 14, 2026

Pička i po

To su Tinki Vinki, Lala i Dipsi rekli kad su videli neku žensku sa njihovim drugarom.

Tinki Vinki: -Ej, Dipsi, eno idu neka pička i Po!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Beži baba i ovde jebu

Kaže se kada bežeći iz jednog sranja upadneš u drugo.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Dedi da motam duvan

Obrazloženje koje bolje da ne daš četvrtacima ili interventnoj kad te pitaju šta će ti zle koje su ti našli dok su u parku pretresali tebe i tvoje drugare ćomane. Nisu ilegalne, šta više potpuno su legalne, al’ mojne da se lažemo, dedi bi samo konopac oko vrata motao da bi se dokopao stana na Vračaru.

– ‘Ajde lične karte momci.

:vade lične, ko ima:

– A ti gde ti je?

– Zaboravio sam. (Polomio sam je pre godinu i po i boli me tukidid da vadim novu).

– Idemo pretres.

– Hm, ključevi, 10 dinara… Rizle! Je li šta će ti to? Rizlu imaš, ličnu kartu nemaš.

Dedi da motam duvan.

:dva šamara jednim potezom:

– A je l’ zato otcepano parče kartončića? Gde je DROGA? Govori!

:šamar:

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Provera važenja pasoša

Refleksna reakcija na predizborne baljezgarije.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

1.maj

Državni dan borbe protiv anoreksije i očuvanja životne sredine.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Evolucija

Sramni čin pljuvanja po mnogim lepim tradicijama našeg naroda kao sto su život u vodi ili u krošnjama drveća.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Sud

Posle kafane, mesto najmasovnijeg okupljanja komšija i rodbine.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

To izusti, a dušu ispusti

Rmbačio je celog života, što bi neki rekli – od kad zna za sebe.

Ćutao je. Nikada nikome nije protivrečio. Pokoravao se čak i inferiornijim osobama u firmi. Čak su ga i tetkice napušavale. Čitav svoj život je običan crv, koga ne možeš ni na udicu da met’eš da pecaš ribu.

Život ga nikada nije mazio.

Bio je i u ratu, čak je i tri prsta desne šake izgubio tamo, spašavajući bagru, čiji je predmet najobičnije sprdnje bio.

Sveta tri prsta, Sveto trojstvo.

Tri prsta kojima se krsti i iskazuje ponos mašući njima kada reprezentativci uzmu zlato.

Tri prsta koja upućuju prodane duše i strendžere na njeguvu adresu. Na njegovu Otadžbinu.

Vratio se ćutke sa ratišta u rodni grad.

Koračao je prašnjavim asfaltom, kao da nikuda ne žuri, kao da ga niko ne čeka kući.

Nije obraćao pažnju na buku oko sebe. Samo je i dalje koračao, neprimetno, u masi ljudi koji su slavili. Nije ga ni zanimalo zašto slave. On je iz rata izašao kao gubitnik.

Stigao je kući.

Dočekali su ga presrećni roditelji, brat i trudna žena.

Znao je da nije otac tog deteta koje ona nosi, jednostavno, to je bilo nemoguće. Predugo je bio na ratištu da bi taj plod u njenoj utrobi, plod njene preljube, bio njegov. I dalje je ćutao. I žena je ćutala. Svi su mislili da se neće živ vratiti. Tešili su ga zbog gubitka prstiju, međutim, nije hajao za to.

Samo je mirno sedeo i naginjao čašicu. Utrobu mu je pekao opori ukus rakije koja je bila namenska. Njena jedina namena je rođenje unučeta njegovog oca.

Mirno je ustao i otišao u sobu.

Sa ratišta je doneo pištolj neprijatelja, kao trofej.

Dugo je razmišljao. Nije znao šta da radi. Milion crnih misli su mu se motale po glavi. Nije hteo da digne ruku na ženu koju je i dalje voleo. Samo ju je tiho pozvao da dođe u sobu.

Dok je otvarala vrata, upućujući mu setan pogled, on je samo izgovorio poslednje "zbogom" i povukao okidač ratnog trofeja, koji je bio uperen u njegovu slepoočnicu.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kopakabana

Летња дестинација већег дела деце са села.

Син : – Ћале, хоћемо ли на море ове године?

Тата : – Наравно, као и сваке. Бразил, Копакабана!

Син : – Озбиљно те питам, сви моји другари из школе иду негде, једино ја не.

Тата : – Ћале наоштрио мотике, нема шта да бринеш. Саме копају. Прво кукуруз, после сунцокрет, соја, па жетва…..А, тек што ћеш да поцрниш. Има да ти сви у септембру завиде.

Син : – Ћале!

Тата : – " Бразил, мени не треба Бразил…" ‘ си слушо Беби Дол некада?

Preuzeto sa http://vukajlija.com