– Koliko imaš godina?
– Žena se nikad ne pita za godine.
– Dobro onda, koliko imaš kila?
– 33 godine punim u martu!
Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/
– Koliko imaš godina?
– Žena se nikad ne pita za godine.
– Dobro onda, koliko imaš kila?
– 33 godine punim u martu!
Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/
Došao čovek na pregled i pita doktora:
– Imate li nešto protiv kašlja?
– Nemam ništa, samo vi kašljite!
Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/
Došao Srbin u dalmatinsku
konobu i kaže:
– Konobaru, ja bih pivo!
– Pa pivaj, ko ti brani?
Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/
Obezbeđivač u noćnom klubu koji vreba iz senke i uleće samo kad je najpotrebnije.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Suptilna naznaka ženskoj osobi da mustaći, koliko god neki fetišisti smatrali to poželjnim na ženskom licu, nisu u modi.
– Kako izgledam, a?
– Odlično. Samo bi mogla daaa… Hmm…
– Šta, reci?
– Pa mogla bi da se obriješ pre nego što te mobilišu. Sa svim ovim sranjima oko Severne Koreje i pičkih materina, čovek ne može biti siguran kad će da krenu po kućama.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Емотивно изражавање речима или песницама. Тешко се подноси и једно и друго.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Opaska na prirodnu predodređenost bede da ostane beda. Može neko da se trudi, muči čitav život, završava škole, jebava sam sebe u dupe, ali ako nije rođen pod srećnom zvezdom džabe mu. Često mu nedostaje samo taj jedan korak kako bi uspeo, kako bi bar jednom osetio to blaženstvo ostvarenog plana, ali još češće taj mu korak izostaje.
Živeće on i proživeti svoje, ali tu nijansu crvene nikad neće moći da raspozna. Nedostižna finesa trijumfa ostaće samo puki san, uprkos ogromnom trudu koji je uložio. Jedina nada mu ostaju deca. Radiće i najgore poslove samo da njima pruži neku šansu, da se podignu za kastu više u ovom poretku nepravde i laktanja. Satraće sebe u svakom smislu, a dok bude umirao gledaće u nebo i misliti: “Sirotinjo i Bogu si teška”.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Hemijsko-bakteriološki ispravna porudžbina, kada se zateknete u tuđem selu u kafani.
– Kelner?
– Reci?
– Imaš li ladnog, al da je stari format ?
– Stiže… Čaša?
– Ne treba. Daj ga flaširanog.
– Čista je, vidi.
– Neka, ja to po savetu lekara, u rinfuzi… radi crne džigerice.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Zajednička osobina lošeg studenta i pokojnog penzionera.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Bogotac fudbalskih klubova u Srbiji. Nije menadžer, to tako gejičasto zvuči. Nije trener, to je tako obično. On je šef. Stručnog štaba. Što dalje implicira da je on najpametniji, najkompetetniji, najnamazaniji pripadnik neanonimnog alkoholičarskog društva sa trule, hrastove klupe.
Sportski kompas moralno dezorjentisanih duša u kopačkama. Svetionik u mračnoj svlačionici. Glavom, bradom i jagnjećim rebarcima, šef stručnog štaba.
– Novi šef stručnog štaba FK Stojnik je gospodin Petrušević. Možete li nam reći kakve su ambicije vašeg kluba?
– Mi želimo da igramo. Fudbal. Brz i moderan. Kao Barselona, Bajern ili Real.
– Da li ste svesni da ste član opštinske lige Sopot i da ste poslednji na tabeli?
– Ja kao šef stručnog štaba, napominjem da ćemo dati sve od sebe. Taktički potkovani, disciplinovani i to.
– Čime se vi bavite?
– Ja sam vulkanizer i berač malina.
– Aha. A u vašem štabu se nalaze još?
– Pera mesar, Žika koji gaji kukuruz, Mile vlasnik bifea i vikar Arsenije.
– Vikar?
– Da. Ima iskustva u sportskim priredbama. Jednom je igrao protiv Rogače 5 minuta, i slomili su mu nogu.
– Nogu?
– Da. Levu. I onu drugu. Ali tad je imao 64 godine.
– Kako će vam on pomagati?
– Ima kod kuće tablu na kojoj može da se piše. Znate ono veliko zeleno, kao u školi u sva 4 razreda. I tu crtamo taktike, 4-4-3 ili 5-3-5. Znate to majku mu!
– Da. Četiri razreda?
– Da. I to je previše.
– I kako će vam još pomagati?
– Pred svaki meč će govoriti našu molitvu.
– Koju?
– Daj Bože da se skupimo.
Preuzeto sa http://vukajlija.com