17.6 C
Belgrade
utorak, maj 7, 2024

Pretop

Pretop je suštinski ostatak svinje, jagnjeta ili ne daj bože pileta. To je masa koja se pri pečenju odvaja od pečenja, a samo Užicani su se potrudili da je skupe. U Beogradu i Novom Sadu, u pečenjarama kažu da to ne skupljaju i da im od toga bolje gori vatra. Na ovo se Užicani mahom krste i zgranjavaju jer je to nama kao kad bi neko bacao i benzin i sve ostale naftne derivate a zadrzao parafin.

Neupućeni pretop poistovećuju sa mocom , ali to nije isto. Pretop kad se ohladi postaje cvrsta masa , razdvojena na crno i belo, poput eurokrema. Belo je masno, a crno je masa želatinskog karaktera u kojoj je sadržana esencija pečenja.

dedicated to Ivana_sanjalica

Gledajući Užičanina kao slasno jede pretop, jedna Vojvođanka se zapitala:

"Ne razumem šta to ima između vas Užičana i tih jadnih svinja"

Užičanin je samo zamočio svoj hleb u pretop i setno se nasmešio.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Možda sam ja poseban

Onaj zajeb od osjećaja koji nam se javlja u teškim trenucima i samoći, kada oko nas vlada apatija ili ludilo, izmješano sa našim unutrašnjim melanholičnim stanjem . Bijedan pokušaj da se uzdignemo iznad svakodnevnice i ljudi koji nas okružuju, iznad svih sitnih i tako nevažnih situacija koje nam se dešavaju. Misao koja nam pruža onaj sladak osjećaj samoljublja i samovažnosti, da makar na trenutak, za sebe, pomislimo da smo centar univerzuma…

Dugo je pokušavao da joj se svidi, trčao za njom, pisao joj pjesme, ali nikad nije imao hrabrosti ni samopouzdanja da joj priđe i kaže šta misli…Na sve njegove moleće, skrivene, periferne, poglede ona je samo sklanjala glavu, kao da ga osjeća kao teret. Tek ponekad, kada bi se malo napio, oslobodio i počeo da je smara svojim nepovezanim pijanskim riječnikom, ona mu je govorila da je on poseban, drugačiji i da joj je nekako drag, ali na svoj način…

To veče kada ju je vidio sa lokalnim šmekerom, samo se napio do bezumlja, i ponavljao sebi rečenicu:"šta me briga, možda sam ja zaista poseban"…

Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban… I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Javljaju mi iz režije

Бих врло радо, ал’ ми жена не да.

– Идемо вечерас у штету маториииии?

– Чек само тренутак, извињавам се.

:Одлази на други крај просторије:

:мумла нешто у телефон:

:Враћа се:

Па знате момци, јављају ми из режије да ми долази ташта и да ми је живот изрежиран у маниру најгорих холивудских хорора у наредних седам дана.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Uzvik teranja pernate živine, sotone i narkomana.

Iš pernata živino!

Iš sotono!

Iš narkomane!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Mister Dno

Popularan strip u Brazilu, o srpskom heroju koji ima sliku Đokovića u WC-u.

Slično junaku iz brazilskog grada Manausa, učestvovao je u ratu, ali ovom našem početkom devedesetih, prekinuvši perspektivnu fudbalsku karijeru, kako bi pomogao raznim činovnicima da se nakradu tuđe imovine, dok su njegovi suveniri bila svega tri šrapnela u guzici.

Danas ne leti Pajperom iznad Amazonije kao ovaj prvi, ali dobro ide i Golf Dvojka kroz ovu gradsku džunglu, mada je trenutno na servisu, neće dupali. Takođe poseduje zavidne zavodničke sposobnosti uz pomoć kojih uvek zamalo šarmira lepši pol, pa po pravilu petkom nakon posla pijan završi sa radodajkom iz kafane na Starom sajmištu, onom toliko brkatom da kasirke u prodavnicama za socijalno ugrožene strepe za posao kad ova dođe u nabavku.

Zbog ona tri šrapnela iz rata, ne može da radi posao ekonomiste u udobnoj fotelji, za šta se i školovao, ali je ipak stalno zaposlen u Delta Holdingu i to u Maksijevoj mesari u Leštanima. Uspeo je tako da digne neku pišljivu kredu za stan, pa sada otplaćuje garsonjeru u kojoj po ceo dan leži i sa setom gleda u poster Bari ’91. zalepljen na plafonu, bez volje i bez love da krene bilo kuda i bude u situaciji dostojnoj bilo kakvog stripskog izdanja, osim prve epizode, zbog čega je stekao kultni, nebeski status.

– Gospodine, izvinite, evo vraćam vam vaša dokumenta.

– Vraćaš mi… šta?!? Čekaj, jesi li ti mene upravo odžepario?!?

– Ma da, ali ste jebeni Mister Dno, žao mi vas je. Šupalj vam je novčanik, a na mestu za kreditne stoje tri nepersonalizovane busplus kartice. I to, cenim, prazne.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Šema stranih obrazovnih kanala

Kanali koji nas prosvetljuju sa najraznovrsnijim temama…

Jutarnja šema :

5.00 – 6.00 : Jutro sa đubretarima

6.00 – 8.00 : Plivanje sa ajkulama

8.00 – 8.30 : Istorijski najvažnije ličnosti

8.30 – 10.00 : Kratak istorijat napada svih ajkula

10.30 – 11.00 : Istorijski važni svetski događaji

11.00 – 12.00 : Ajkule, sve što niste znali o njima

Podnevna šema :

12.00 – 14.00 : Život građevinaca i đubretara

14.00 – 15.00 : Ajkule protiv krokodila, kako ajkule uvek pobeđuju

15.00 – 15.30 : Autobiografija od Mene – sve o jednoj istorijski važnoj osobi

15.30 – 17.00 : Ajkule, specijalan omnibus

17.00 – 19.00 : Građevinci protiv đubretara, specijalan omnibus

Večernja šema :

19.00 – 20.00 : Horor ajkulinog napada

20.00 – 20.30 : Sve o cveću, kako ga uzgajati

20.30 – 21.00 : Građevinci, kako u slobodno vreme hvataju ajkule

21.00 – 22.00 : Ajkule, zašto su one najmoćnije

22.00 – 00.00 : Đubretari, sve o tome kako se svađaju sa građevincima dok love ajkule

Posle ponoći šema :

00.00 – 01.00 : Seksualni život ajkula, sve što niste znali

01.00 – 02.00 : Kratak uvid u seksualni život radničke klase – đubretaraca i građevinara

2.00 – 4.00 : Ja Ron Džeremi, sva moja dizanja i padanja

4.00 – 5.00 : Ajkule, sve o fenomenu njihovog života

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Gasonjera

Просторија у којој број пикаваца премашује број квадрата.

– Добар дан, председник скупштине станара, могу ли знати ко је Хитлер..овај, пардон, власник ове гасоњере?

-Ја, изволите?

– Замољен сам на јучерашњем састанку скупштине станара да вам саопштим да однос пикаваца и квадрата на дневној бази одржавате у корист квадрата, јер сами знате да кад сече комшиница лука, сви на четвртом плачемо, тј да су нам зидови пермеабилни за све врсте импулса која чула могу да региструју. Или ће нам у супротном бити црње од курца, сви ћемо морати да набавимо гас маске, а и маглејке како би лоцирали једни друге. Хвала!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

A ja ne budem lenj!

Ovo obično kažu osobe koje rade neke stvari na koje ih niko nije naterao, a za koje misle da su krucijalne za opstanak univerzuma.

-Cimeru,pa kakvi su ono posteri u mojoj sobi?

-Primetio sam da ti je soba malo beživotna, a i ti si mi nešto ufitiljio. Pa ja ne budem lenj, iskopam tu nešto i zalepim!

-Pa da brate, ali poster Borusije Dortmund sezona 97-98 i originalne postavke serije ‘Zvono kao spas’…I otkud Jelena sa dva L i Đorđe David na istom posteru?

-Zdravo,komšo! Znaš onaj novi što se uselio u sedmicu? Na prvi pogled fin. Meni malo mrčkav. Ne budem lenj,raspitam se kod Bože u SUP-u…ispostavi se da je bio 20 dana u Maroku. Šta on tamo traži…Ili prodaje naše tajne Marokancima, ili švercuje neke opijate!

-Pa konsultuj Vikiliks, garant ga spominju.

-Znaš onu što smo vid’li u klubu, a nisam smeo da joj priđem. Ne budem ti ja lenj, učlanim se u grupu ‘Tarzanija klub’ gde smo bili. Pogledam slike za datum taj i taj. Vidim sliku njenu s drugaricama, drugarica tagovana, ona nije. Udjem na profil drugarice…3450 prijatelja. I jedan po jedan, nađem ti je ja tu oko 2h…Jebi ga preziva se Žariprčić.

– …

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Napijanje stranca

Омиљени српски хоби.

Нема те ствари коју Срби више воле него да напију неког странца који се игром случаја обрео у земљи Србији. Било да је у питању српски зет или пријатељ пријатеља, или рођак рођака, ако је странац и задесио се у неком друштву, у кафани, на ручку, прослави или свадби, на било каквом окупљању, прво што ће га дочекати је испијање чашица ракије док ови око њега наздрављају са њим али – на смену… не би ли га што пре напили и зезали га онако пијаног.

Чак није потребно ни да се унапред договарају да га напију, то све некако дође спонатано и подразумева се…

– Ајде куме, живели!

– Живели!

– Шта је то? Овде у Србији се не наздравља са празном чашицом, дај овамо да ти сипам још… Па ниси ти пола човека… Шта не можеш? Ајде још једну, ову сам ја пек’о, тера воз…

Preuzeto sa http://vukajlija.com