2.9 C
Belgrade
Subota, decembar 27, 2025

Zaplašiti

Izraz koji koriste istinski gurmani. Znači dodati na jelo neki prilog kome tu možda i nije mesto, koji možda holesterol spiči do nivoa koji ledi krv u žilama Dr. Filguda, ali koji opet daje neki šmek, i neopisivu sreću sladokusca.

Jednostavno, one situacije kad na sarmu staviš majonez, ili kad na petu pljesku koju jedeš na prvomajskom uranku staviš četiri centimetara debeo sloj pavlake.

-Daj mi malo onaj saft što ostao u tepsiji da preplašim njime ovu ćufticu.

-Koji saft, Blagoje, to sve zejtin, jesi ti normalan?

-Daj malo moče da zaplašim ovo rebarce…uf …tako, tako..

-Sve si ga ‘pokvario’ sad,Momo…najeo sam se ko stoka, ali mi oči gladne kad tako lepo nafiluješ. Sad ću ja ovo belo meso malo da zaplašim pivom…tako i Džejmi Oliver radi, gled’o ja.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ide neko

Signal nakon kojeg se munjevitom brzinom sklanjaju slatkiši sa stola.

– Uf, što je dobra! Ma šta kurac Milka, najlepše želje su zakon!

– Nego šta! Odlomi mi jedan red!

– Drž’! E, prebaci ovu farmu, ne mogu da ih…

– Ćut’! Ide neko, čula se kapija. Nosi ovo u viseći deo!

Kuc kuc

– Napred!

– Zdravo deco, gde vam je mama?

– Zdravo teta Goco. Nije tu,:mljac: otišla je kod babe.

– Dobro, kažite joj da mi se javi kad dođe! Ivane, što si tako musav?

– Jeo sam govna!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Selektivno osuđivanje

Palamuđenje kojim se bave najveće licimurštine. Ogleda se u tome da prekoravaju druge osobe za nešto što i oni sami rade. Težak mentalni zajeb. Malo stručnije rečeno, posesivno-kopulacioni poremećaj. (vole sami sebe da jebu u mozak)

-Šta bi sinoć? Kakva je mala?

-Pa ono, šta da ti kažem…

-Haha, nije valjda izvadila tuki?

-Ne zajebavaj bre, ok je sve. Nego sinoć smo izašli prvi put, skoro se tek upoznali, i na kraju se po’vatamo. Ko bi rekao da je takva…

-E nađem ti se tetki golokur među nogama, pa nije se ‘vatala sa Dejanom „Super Dekijem“ Pantelićem, nego s tobom! Što si bre tako sagoreo po glavi?

-Brate, pa nije to isto. Ne mo’š to da porediš.

-Nije isto zato što si smrdljiva izdrkotina, jeb’o te vaspitač.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Fristajla

Hit pjesma mog djetinjstva. Ko je znao, bio glavni baja ispred zgrade.

fristajla, raka maka fon, ez a raka raka raka maka fon

fristajla, sata da dor, strit for da tapa ma don…raka raka raka raka

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Piše za pismene

7/11 sarkazma i 4/11 ironije izmiksovano u blenderu i servirano u visokoj čaši, onom ko očigledne stvari shvata na neki samo njemu razumljiv način.

– Džš, džš, džš, džš…

– Alo, seljačino, ‘ajde skini ta vrata ako možeš, za pismene piše vuci, a ti guraš k’o magarac.

————————

– Hej, zašto si skinuo gaće, ja sam došla samo na kafu? Iju, pa tebi se baš dig’o, da nećeš da me jebeš to?

– Ma jok, baš sam hteo da te impresioniram kako ću kitom da poobaram sabrana dela Dostojevskog sa police. Naravno da ću da te jebem, piše za pismene. :pokazuje na močugu:

– Ali, ja imam dečka, i ti to znaš…

– Imam i ja mozilu, pa kad zabaguje, ja uključim operu. Aj, nemoj da mi se femkaš tu, dođi na instalaciju.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Preduzeće sa sufiksom -eks

Slično tendencijama u obrazovanju, i u biznisu je danas veoma važno da ime firme zvuči veoma moćno. Tako više nije dovoljno da ti se preduzeće zove „Kombinat“, ili „Drvopromet“, već mora da zazvuči nekako moćno. A šta je moćnije nego kada nasadiš na kraju naziva sufiks „eks“.

Interesantno je u tom smislu da kako je rastao broj firmi sa tim sufiksom, tako se uopšte u zemlji povećavao broj trange-frange preduzeća.

A: Maćori, hajde da smislimo neku prevaru!

B: Šta si mislio, brate?

A: Nemam pojma, moj ćale živi tamo u Pripizdini i šef je zemljoradničke zadruge. Kaže zadruga pukla, nema više ništa, samo neko đubrivo, koje ionako daju seljacima za dž. Pa ja nešto mislio da odemo tamo, osnujemo preduzeće za posredovanje u restruktuiranju i prodajemo to đubrivo…

B: Brate, sve kul, samo što bi seljaci kupovali od nas, kad ionako mogu da dobiju za džabe!?

A: Pa, maćori, budi kreativan. Možemo da kažemo da donosimo unapređenje kvaliteta rada, kompjuterizovanu proveru kvaliteta i prisustva aflatoksina, pa ponesemo šatro naša dva laptopa, nešto malo čukamo i onda prodamo…

B: Opako matori. Kako da nazovemo preduzeće…

A: Kontam nešto… „Đubreks“

B: Do jaja!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kreneš tako

Kreneš tako da razmišljaš. Razmišlja ti se. Iz čista mira. Nemaš pametnija posla. Jutro, ti besposlen, majka opet gunđa kako si čarape razbacao po podu i ništa nisi uspremio. Odmahuješ rukom, dok po frižideru tražiš sendvič od juče. Našao si ga, izlaziš iz stana, odmotavaš celofan dok krećeš preko ulice. Dok prelaziš ulicu, auto te zamalo pregazi. Vozač u odijelu kreće da viče na tebe. Ti samo odmahneš i nastavljaš dalje.

Kreneš tako da razmišljaš o današnjoj nadnici. Dobra dana u zla gospodara. Ko će još crnčiti 10 sati danas? Tako ti i treba, kad nisi upisao faks. Ne, žurke su bile bitnije i upravo sada shvataš zašto je sve tako loše ispalo. Nema veze, dobro si se proveo, biće valjda nekad bolje. Pa da, nećeš valjda čitav život da crnčiš na mješalici, zar ne? Dok šetaš ulicom, ugledaš jedan par, srećan par kako šeta.

Kreneš tako da ramišljaš o njoj, i o svemu što nisi rekao. O svemu što si joj rekao. I o njenom šamaru one večeri kad si se pijan ispovraćao na njenu crvenu haljinicu. Put te navede kraj njenog stana, sjetiš se nekih lijepih trenutaka iz srednje. Kreneš da joj pokucaš na vrata i staneš. Eeej, pa ona je udata žena. Ima dvoje djece, muža inžinjera, a i sama je diplomirani ekonomista. Šta ona ima da priča sa glupim fizikalcem. Nastavljaš dalje. Vidiš par beskućnika.

Kreneš tako da misliš o nekim bezveze stvarima i shvatiš da živiš dobro. Moglo je biti i gore. Mogao si da završiš na ulici, ali nisi. Ma… Iz ove perspektive, ulica i nije loša. Ma ko zna. Ko zna kako je sve trebalo da se desi. Ko zna… Staješ.

Kreneš tako i nestane ti zemlja pod nogama dok te u naručje dočeka ledena voda.

RTS 1:

– Dobro veče, ovo je drugi dnevnik Radio Televizije Srbije, moje ime je Petra Cvijić. Trenutno imamo situaciju na Pančevačkom mostu, gde se nalazi naš reporter Mile Novaković. Mile, da li se čujemo?

– Da, Petra, evo, upravo stojimo nedaleko od mesta zbivanja. Naime, jedan mladić je danas došao na most, prema očevicima, stajao tu još od pre podne. Jedan od njih je pozvao policiju, oni su došli, međutim, mladić i dalje stoji nepomičan. Trenutno mu prilazi jedan od policajaca iz pregovaračkog tima i… O Bože… Upravo je skočio u Dunav. Spasioci su već krenuli po njega, ali… Vraćamo se sa najnovijim informacijama uskoro. Sa Pančevačkog mosta, Mile Novaković.

– Hvala Mile. Nadajmo se da je mladić dobro. U ostalim vestima, gledaćete…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Deljenje Orbita

Popularna društvena igra koja se svakodnevno igra u većini osnovnih i srednjih škola.

Cilj igre za one koji su kupili žvake je da zadrže što više žvaka, a da pri tom ne ispadnu pičke. Cilj ostalih je da dobiju žvaku. Jednostavno!

Pravila su sledeća:

1. Kad otvaraš žvake, treba to da uradiš krišom, da niko ne vidi.

2. Moraš dati žvaku svakome ko ti je traži. Ako neko zna da imaš žvake, a ti mu ne daš jednu – automatski ispadaš pička. Istina, postoje neke metode za izbegavanje ovog pravila, ali su veoma nepouzdane.

3. Uvek imaš pravo da poslednju žvaku zadržiš za sebe.

A postoji i par principa koje treba poštovati radi boljeg uspeha:

1. Pre nego što nekom daš žvaku, obavezno ga nateraj da ti da reč da nikome neće reći od koga ju je dobio. Ko ovaj princip prekrši, ima sve šanse da u roku od par malih odmora izgubi većinu svojih žvaka.

2. Kada ti neko kaže „Daj jednu žvaku, video sam da imaš!“, obavezno proveri da li blefira, jer ćeš i tako spasiti mnoge svoje žvake.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Karmin na okovratniku

Доказ који се не побија. Шарао си, магарче, крвави ти зуби. И пао си на тако јефтину финту, обукао светлу шуљу, она имала јарко ултра-љубичасти руж, па баш нашла по кошуљи да те љуби, поред толике главурде и осталих екстремитета, са нагласком на гениталије.

Ма ‘де бре, то је неки лош сценариста филмова Џ продукције некад поставио као премису, и сад у сваком другом филму, шатро она пребира бели веш да не побоји, и као скапира његово неверство, није него.

– Их бре, ал си усро ове беле гаће, тачно мора са шареним да се пере, ал прво доткувам у лонцу… А шта је ово на кошуљи? Кармин!? И то браон, онај курвањски! Скоте, па ти ме вараш! Ко је она? Хоћу да знам! Колико то траје! Говори, зашто сад ћутиш, стоко!

– Жено, ако ти кажем да сам се био усро до заврат, би ли веровала?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Koga boli kurac ?

Rečenica kojom urolog traži svoje pacijente u čekaonici.

Preuzeto sa http://vukajlija.com