-5.2 C
Belgrade
Ponedeljak, januar 12, 2026

Vicevi dana za Petak, 23. Januar 2015.

krava i učiteljica
Perica pita uciteljicu:
Da li se uciteljica moze zvati krava?
-Ni slicajno!!
-A da li kravu moze zvati uciteljica?
-Pa to vec moze.
-Doviđenja „uciteljice“

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Petak, 23. Januar 2015.

Imala majka sina koji je zaostao u razvoju. Pošto se bližila Nova godina, majka kaže sinu:
• Sine, ti ćeš biti Božić Bata i kucaćeš na vrata i kad ja pitam “ko je?”, ti ćeš da kažeš: “Ovde Božić Bata,
nosim korpu punu zlata.”
I stigla Nova godina i sin kuca na vrata, a majka pita:
• Ko je?
Sin odgovara:
• Ja sam!
A majka mu kaže:
• Pa sine, ne treba to da kažeš ­ i ona njemu sve ponovo objasni.
Kuca sin ponovo i majka pita:
• Ko je?
A sin odgovara:
• Ovde Božić Bata.
• Šta nosiš? ­ pita majka.
• Nosim kurac, korpa upala u bunar.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Petak, 23. Januar 2015.

Dobio Haso milijun eura na lutriji. Dolazi on kući i viče Fati:
– Ej ženo, dođi da ti kažem dobru vijest!!!!
Uđe u kuhinju i zatekne je mrtvu na podu.
– E kad te hoće, onda te stvarno hoće.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Centarforka

Frizura koja u nekom trenutku, a po ugledu na nekog slavnog fudbalera, zapali većinu dečaka i raširi se kao pošast među njima.

– Aman, kakvi su ti to repovi nazad?

– Ajoj, kevo, ne mogu da verujem koja si seljanka. To je, bre, sad moderno!

– To je bilo moderno kad je Chris Waddle bio među aktivnim igračima, sad samo izgleda kao da ti je neka životinja crkla na glavi.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Zaklano pile

 Uglavnom je tvoje i verovatno si bio mali i voleo si da ga čuvaš, ali jednoga dana je nestalo i naravno završilo u čorbi.

 Tada se isplačeš najviše u svom životu, većinom zato što si rekao ćaletu da puši kurac ili da jede govna jer ti je zaklao pile, pa te ubio od batina.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Epski

Izraz koji je sa pojavom interneta izgubio snagu i smisao koji je nekada imao. Veličina reči i njenog zvuka ipak su zadržani. Ep je dugi spev, priča o delima koja su slavna, o vremenima koja ni težina vremenske ruke i ljudske sujete nije uspela da izbriše i spere. Srpski narod ima izuzetnu kulturnu baštinu epskih pesama. Ceo jedan kulturni kontinent izdigao se iz blata turskih šuma. Porobljeni i osuđeni da sanjaju o slobodi, nadareni pojedinci krojili su ćilim epike zlatnim koncem od želje vezenim. Tiho uz pucketanje vatre izdigli su se iz pepela veliki junaci i heroji i postali večni. Anonimmni i veliki pesnici poklonili su im svoju dušu i udahnuli život.

Epski je danas nadmudrivanje sujetnih maski po raznoraznim forumima. Veliko zadovoljenje sitnih duša. Epsko.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vicevi dana za Četvrtak, 22. Januar 2015.

Devojke, one su poput jabuka na stablima. Najbolje se nalaze na vrhu stabla. Ljudi ne zele doci do najboljih, jer se boje da ce pasti i – ozlediti se.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Četvrtak, 22. Januar 2015.

Smetlar Mujo
Smetlar Mujo čistio ulicu i naiđu dva policajca. Upita jedan:
– Mujo, bolan, u koju si ti školu išao? Mujo skrušeno prizna:
– Pa u srednju smetlarsku … Policajci se počnu gromoglasno smijati.
– Pa znaš li ti da u tu školu idu samo glupani i budale?
Mujo tužno klimne:
– Pa znam. Policajci se nastave smijati:
– Pa znaš li ti što učenici te škole postanu kad ju završe? Mujo se zacrveni:
– Paa … smetlari … Drugi se policajac zamisli, pa ga upita:
– A slušaj, bolan, što tek rade oni što propadnu u toj školi?
Mujo će mirno:
– Pa idu u policajce.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Četvrtak, 22. Januar 2015.

“Dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?” rece Bog.
“Ako imas vremena” rekoh.
Bog se nasmesi – “Moje je vreme vjecnost” .
“Sta si me htio pitati?”
“Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?”

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Bugareskno

Дирљива лепота поцепане спорт чарапе која се у смирај дана пресијава кроз „Филе“ папучу на нози бркатог аутолимара Камена Џингисова док пијуцка кафу са укусом јарчеве гузице у бифеу „Съединението“, Пазарџик. Прдне пешес пута, намигне функционалним оком на конобарицу Кристалину звану Кикенчето, брисне скорелу балу са углова усана и ужива у погледу на спаљену земљу око себе.

Боже здравља, заратиће се, Ниш ће бити наш, има скара с кимом да се пече.

– Назваћу своје чедо Балкан.

– То је једна права барокна бугареска. Усраће га вршњаци од батина док буде похађао школу.

Preuzeto sa http://vukajlija.com