7.8 C
Belgrade
Četvrtak, januar 15, 2026

Vicevi dana za Ponedeljak, 4. Maj 2015.

Električar u bolnici
Radi neki električar u bolnici i nešto mu ne ide pa psuje, naiđe doktor, ču to, pa upita:
• Šta je majstore, opet si zabrljao nešto?
Odbrusi majstor:
• Ja kad zabrljam ja i popravim, ti kad zabrljaš zatrpaš zemljom…

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Ja sam kao frajer, ti si kao dama

Ја сам лку, много сам лку. Терам косу на урбано, имам уметничку брадицу и мале брчиће који жаре и пале као медузин пипак. Испод пазуха сам зато уредно обријан и редовно наносим рол-он. Не идем у теретану и немам плочице. Али то не значи да сам слаб. Напротив, знам да се бијем. Ја сам неодољиво шармантан и надреално харизматичан. Пијем Туборг. Ако нема Туброг, пијем Хајнекен. Миришем на лаванду и алое веру. Студирам. Факултет. Не причам често о томе, осим кад се жалим како је тешко и како немам времена да одем на еспресо. Много сам харизматичан. И много се лепо смејем. Као Том Круз. И шармантан сам исто.

И ти си кул. Не баш као ја, али би могла да будеш. Уз мене, наравно. Ти пушиш Ив и пијеш Космополитен. Ти не излазиш у фармеркама. Никако. Само сукње и хаљине, шивене специјално за тебе у Минхену, где ти живи ујак. Са другарицама дискутујеш о новој колекцији јесен/зима Мирка Илића и помиловању вансеријског глумца Жарка Лаушевића. Ех, откад ниси погледала неку представу с њим у главној улози. Мушкарце одбијаш, уживаш у томе. Океј, мене не можеш да одбијеш, зна се. Имаш неког друга, педер ваљда. Добро, хомосексуалац. Ти се не смејеш, за разлику од мене. Е да, и ти студираш нешто. А ја сам харизматичан.

Ми смо као добар пар. Као…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Sanja Marinković mod

Стање духа размажених бичарки, које ни сам отац не подноси, али јеби га, ћерка му је, па мора да води рачуна о њеној зиљавој гузичетини.

То је онај тип девојке која зна зашто Маја Николић сваки пут кад се пробуди, прво погледа да ли јој је израсла нека бубуљичетина испод леве брадавке, у којој пози сваког уторка Никола Рађен пампрчи Ану Кокић у рч, на којој пијаци Исидора Бјелица купује шешире и зашто Сејо Калач не воли да једе мусаку у октобру. Али да је питаш кад је био Други светски рат, рећи ће ти пре Првог, за Шопена ће ти рећи да је бубњар у Тропико бенду, а за Александра Македонског да је министар спољних послова у Македонији.

– Мајо, знаш ли да у Нигерији и Чаду око 98% деце никад није видело белца уживо ?

– Ма тако ти је то у Азији, све сами лудаци хихихих. А јер! си чуо што ће дечко полусестре Секе Алексић да је води на Маврицијус на медени месец ? Како је то романтично.

:фејспалм: . Као прво, драга Мајо, Нигерија и Чад се налазе у Африци. И не каже се Маврицијус него Маурицијус. А као друго, боље пожури кући, за два’ес минута почиње Магазин Ин. Завали се у фотељу, укључи Сања Маринковић мод и трљај пичку на Вању Удовичића, он вечерас гостује.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vicevi dana za Nedelju, 3. Maj 2015.

Škotski problem
– Ne trči sine za svakom suknjom, u Škotskoj si.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Nedelju, 3. Maj 2015.

Muž čitao novine, a žena ga zvekne tiganjem po glavi.
– Što to? – pita on.
– To je za papirić sa imenom Lara koji sam našla u džepu tvojih pantalona – kaže žena.
Muž objasni:
– Kad sam bio na trkama prošle nedelje, Lara je ime konja na koji sam se kladio.
Supruga mu se izvini i nastavi sa kućnim poslovima.
Tri dana kasnije muž gleda TV, kad ga žena opali još većim tiganjem po glavi.
– Ma šta ti je sad? – zapita muž skoro onesvešćen.
A žena mu odgovori:
-Tvoj konj je zvao.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Kamen za petama

Lagana šetnjica kroz blokove numeracije bliske brojevima 40 i 60. Odjednom se kroz vazduh promoli zajednička himna samostalnih preduzetnika i Kineza u tuđini. Začuše se alarmi plastičnih četvrtastih budilnika poređanih po obodu novobeogradskog buvljaka.

Ako si imao (ne)sreću da se obreš na toj glomaznoj pijačnoj strukturi – buvljaku – znaš da je jedini instinski indikator njegove blizine zvuk budilnika rasprostrtih po plastičnim mušemama i kartonskim kutijama, uz diskretno brkatu prodavačicu koja se nadvija nad takvom improvizovanom tezgom. Periodično pištanje krajnje jednolične i iritantne frekvencije jeste nepogrešivi putokaz ka tom svetom mestu gde možeš kupiti zvonce za bicikl, dihtung za frižider, minobacač korejske proizvodnje ili neobjavljeni doktorat iz genetskog inženjeringa. Međutim, alarmi su samo mamac i imaju za cilj da mušteriju prizovu do prave premije tezge, a to je kamen za pete. Da, uređaj kojim krvnički trljaš suve otvrdnele tabane je primarni artikal najveće beogradske pijace. Manji kamen, veći kamen, manje rapav, više rapav, mirišljav poput rumunskog kuma ili neutralnog mirisa, ako misliš da možeš da izabereš, zajebao si se. U ponudi je jedan jedini model kamena, veličine i oblika sapuna, bele boje. Na tebi je samo da kažeš koliko ti komada treba. Ako nosiš tašti u poklon, da ispadneš džek, uzećeš makar još jedan. Pa nek ide život, samo jedan imaš. Kupovina kamena je uvertira u sve ostale, ozbiljnije kupovine koje će uslediti. Kao što je pljeskavica u tortilji završni pečat buvljačnog bivstvovanja, tako je kamen inicijator uspešnog cenjkanja i probiranja.

Da se vrši istraživanje tržišta na potezu buvljak-Piramida, došlo bi se do zaključka da su budilnici i kamenje za pete najneophodnije potrepštine urbanog čoveka, tik pored hleba i vode. Da l’ su Beograđani baš toliko predani higijeni donjih ekstremiteta, ili gaje latentan fut-fetiš, jebati ga, ne znam. Ali činjenica je da se kult kamena za pete usadio duboko u temporalni režanj žitelja. Novi zakoni, komunalna policija i slični dušmani polako prečišćavaju predvorje buvljaka. Sve je manje kamenja i budilnika, pa nauči da ceniš napore one šačice Romulanaca koji ti omogućavaju da svako jutro ustaneš na vreme, lepih i sastruganih peta.

-Godina je 2450. Kamenje za pete je evoluiralo u inteligentan oblik života i preti da iskoreni ljudsku rasu. Naši junaci, Zoran-Zoran i Milo, s puškama u nedrima, kriju se, nesvesni da im je kamen za petama.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Hrana za put

Sendviči, grickalice, pečeno pile, slaninica i luka. Drevni običaj iz vremena kad se putovalo magičnim železnicama Jugoslavije u kušet kolima. Spakuješ torbe i decu, uzmeš platu i kreneš put morske obale na sedmodnevni provod radničke klase, a kući te čeka regres kad se vratiš.

Destinacija neko od radničkih letovališta, Hrvatska ili Crna Gora, svejedno je jer te na stanicama čekaju isti likovi. Uzvikuju „slobodne sobe“, „prenoćište“ i slično, vode te u poludovršene kuće sa sobama pretrpanim starim nameštajem, podaleko od mora. Jebiga, jeftinoća, a pijaca blizu lako se kupi paradajz.

A usput, u vozu, otimačina za mesto pored prozora. Tamo gde je ona tacna na podizanje na koju majka stavi kariranu krpu pa preko nje izvadi neku kesu i onda celo pile. EJ! CELO PEČENO PILE! Čerupanje mesa, prstima, četnički, masne ruke brišeš o sedište zelene boje (crvena su bila u prvoj klasi, tamo nema radnika), a mati te hrabri da samo ručkaš. Dug je put, tek sutra stižemo ako ne bude odrona na pruzi.

Ej kako su ti pilići bili ukusni.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

Razvod braka
Sjede Mujo i Haso na obali, pecaju i pijuckaju pivo.
– Mislim da ću morati da se razvedem – reče Mujo – žena sa mnom već dva mjeseca ne progovara ni riječ.
Haso otpije gutljaj pa reče:
– Razmisli, nije lako opet naći takvu ženu.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

– „Perice, konjugiraj glagol letjeti.“, kaže učiteljica.
– „Letiš, leti, letite…“
– „A gdje ti je prvo lice?“
– „Pa učiteljice, ja ne znam letjeti.“

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

Ide Mujo ulicom i kada se spremao zakoračiti na pješački prijelaz začu glas:
– Stani Mujo, stani čovječe!
U taj čas projuri ulicom kamion. Razmišlja Mujo, odakle je došao taj glas, kad začuje ponovno:
– Ovdje sam Mujo na tvom ramenu.
Gleda Mujo na rame, kad tamo sjedi njegov anđeo čuvar, kaže on anđelu:
– Siđi da te bolje vidim.
Kad je ovaj sišao Mujo ga uhvati i pukne mu tri šamara, na to će anđeo:
– Za što me šamaraš spasio sam ti život?
– A gdje si bio kad sam se ženio??

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com