Hardver
– Koliko je programera potrebno da zamene sijalicu?
– Nijedan, to je hardverski problem!
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Hardver
– Koliko je programera potrebno da zamene sijalicu?
– Nijedan, to je hardverski problem!
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
– Sine, ajde malo uči, ostavi taj telefon.- Ali, mama, znam sve.- Kako se zove kula u Parizu?- Ajfonova kula!
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Pričaju dve zmije i jedna pita drugu:
●Da li smo mi otrovnice?
Druga joj kaže:
●Ne, a što pitaš?
●Ugrizla sam se za jezik.
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Svađaju se muž i žena:
– Ti bi, gospodine moj, sigurno volio da sam se ja udala za nekog drugog, a?
– Ja nikome
ne želim zlo!!!
Koja je razlika
između Partizana
i babe na svadbi?
– Baba odigra dobro
bar dva kola.
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Žali se Mujo policajcu:
●Molim vas, neko mi je bacio kutiju s one zgrade pravo na glavu.
●A šta je bilo u njoj?
●Pa, ništa.
●A u kutiji?
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Muškarci hoće samo jednu stvar i traže je od svake žene. Žene hoće sve, i to traže samo od jednog muškarca. 
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Mujo sretne starog jarana Hasu na čaršiji, pa kako se nisu vidjeli godinama, sjednu na pivo da popričaju.
Nakon par piva, Haso ispali:
– I dobro, Mujo, kako je u braku, čujem da s’ oženio Fatu napokon?
Mujo odmahne glavom:
– Ma bjež’, bolan, ne pitaj …
Haso upita:
– Pa šta je bilo, jarane?
Mujo slegne ramenima:
– Ja mislio da ć’ mi Fata kuvat k’o moja mater, a ona loče k’o babo!
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Pita mladić dugonogu plavušu:
●Kud su pošle te lepe noge?
●Malo u šetnju, a posle kući – ako ne uleti nešto između.
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com
Napustiti ustaljene norme, krenuti od nule, tražiti odgovore, pa opet doći na početak. Doći na isto, ali ovaj put znati znanje i razumeti, a ne ponavljati k’o papagaj ono što je servirano, jer se tako valja. Steći pamet, a pritom ne biti ziceraš.
Poštovani magistre, nadam se da nećete moju opservaciju klasifikovati kao diskreditujuću, ali dao bih sebi slobodu da konstatujem da se malo „slobodnije ponašate“ za jednog intelektualca…
Jaro moj, sad će čova tebi da objasni neke stvari. Krenuvši da učim škole i sa idejom da postanem neko i nešto bio sam odbacio prave vrednosti, misleći sve više da sam uhvatio Boga za levo jaje kako sam vremenom gomilao diplome na zidu. E, onda sam obrnuo krug, jer sam skapirao neke stvari i shvatio da je formalizovanje i ukalupljivanje znanja, manje-više, go kurac. Ne čini, druže moj, pametnog čoveka ukrućeni stav k’o da imaš kolac u leđima, cvidže od dva cola, pravilna konstrukcija zadnjeg sloga „ao“ u glagolskom pridevu radnom, niti metar knjiga na vidnom mestu u kući – nego kliker i muda da se pogleda istini u oči.
Pobogu, da li Vi svojim marginalizovanim izrazom implicirate da egzistencij….
Aj’ ne seri, ‘leba ti! Skuvaj mi prvo crnu kafu i ponesi čašicu domaće, pa da ti natenane objasim ono što si me otojč pitao za potencijalna polja zasnovana na hiperboličkim funkcijama dinamike fluida… I neka bude jaka i sa tri kockice šećera!
Preuzeto sa http://vukajlija.com