4.3 C
Belgrade
Creda, decembar 24, 2025

SLENGOVI

Od čega ćete da živite

Партибрејкерско питање које ти следи, ако још ниси постао човек, а планираш да се упустиш у нешто велико, или направиш неку глупост. Није све у љубави, има нешто и у лови.

– Мама, тата, женим се.

Против кога?

– Па против Маје, побогу ћале! Па пет година смо заједно.

– Куку! Па од чега ћете да живите вас два вечита студента?

– Троје!

– Како сад троје? Нећеш ваљда две жене к’о арапи?

– Ма не, није то.

– Него ћеш са још неким мужјаком да је делиш? Па да те се одрекнем преко новина…

– Ма дете нам је на путу.

– Па то дете ће по рођењу имати више мозга од вас двоје, видим ја.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Postati covek

По Дарвину кад је човек постао од мајмуна, ваљда ће једног дана од свих нас.

Наравно, постоји много ствари које те воде у тај свет одраслих људи..

Први коитус, кључеви од кола, прва плата, жена, деца, схватање да кева ипак најбоље кува.

Али кад се то дешава?

Дешава се после две године бироа које долазе после 4 до 6 година факултета,

који јопет долазе након средње итд. Значи са 30, људи постајемо са 30 лета господњих (+-5godina).

Али шта је са оним ликом којег се сећаш из шестог разреда. Дошао је код вас на почетку године, пукао пети, није га волела ова из физике, математика такође није ишла.. Био је фаца увек, старији од свих вас, био живахан да не кажем БРЕзобразано-немиран. Завршио некако са вама, није отишао на пријемни. Ћале му вариоц, свршио неки курс, са 16 почео да ради ко ћала у радионици(живот га натерао). Са 20 је већ гурао колица са једним дететом па са другим, а кад си ти напунио 30 и кренуо да частиш другове јербо је легла прва плата(ипак је то онај осећај самостално зарађених првих пара у животу) ваља се прославити зар не? А он? Он је јурио уџбенике за пети разред основне клинки и други основне клинцу..

Када је он постао човек?

-Ево сине, сад си постао човек, еманципован, нек ти је наздравље, од сад ти плаћаш рачуне, успео си у животу, имаш ту малу, једног дана и унуке да нунам на колено, догодине ако не пре…

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Ljubodrag Duci Simonović

Borac protiv kapitalizma. Borac protiv olimpizma. Borac za jedan novi svet (namerno ne kažem bolji, jer bi to značilo da je i ovaj dobar). Neki kažu i borac protiv vetrenjača.

Duci je u javnosti poznat kao jedan od najboljih košarkaša sveta i kao čovek koji 1972, napušta olimpijski tim iz protesta. Svi su se dogovorili da napuste igre jer su bili prevareni, nepravedno izgubivši trku za zlato od strane nadopingovanog autsajdera Puerto Rica (za koga je utvrdjeno da su barem dvojica igraca bili dopingirani a FIBA nije poništila utakmicu!). Igrači se dogovorili da svi napuste ove i inače vrlo dramatične igre medjutim jedino je Duci imao obraza da održi datu reč.

Nakon sportske krarijere, intelektualno se izgrađuje, postaje magistar pravnih nauka (nije doktorirao zbog smrti mentora), doktor filozofskih nauka i “prećutno”, doktor iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja, kažem prećutno, zbog ideja koje bi dovele u pitanje instituciju koja bi mu izdala tu titulu. Počinje kritički pisati o degeneraciji modernog, posebno olimpijskog sporta gde su nečasne igre, doping, laži i pohlepa (ne samo politika!), nažalost odavana neizbežne pratilje (sve besmislenijih) Igara. Poznat je dr Simonovic možda jos više po svojoj izvrsnoj knjizi „Pobuna robota“. Teza je da je sport kakav je danas zapravo igra drogiranih robota i prljavog novca i kao takav nema apsolutno nikakvih veza s izvornim antičkim načelima, a vrlo malo sa moralnim ili ljudskim vrednostima.

Napominjem da je Duci počeo sa kritikom sporta još davne 81 godine i još od tada biva proganjan, tako da svima bude jasno kada je u pitanju njegova politička obojenost. Za njega bi se moglo reći da je čovek bez “dlake na jeziku” ili što će reći u maniru urbanih tekovina, on “naziva stvari pravim imenom”, ne želeći ni izbliza da ga stavim pored tih “urbanih” likova koji se vrzmaju po političkoj sceni

Da kažemo nešto i o Ducijevom načinu obraćanja. Mnogi kritikuju njegovu isključivost i izvesnu dozu agresije pri iznošenju argumenata, mnogi se i uvrede pritom, ali ja bih to opisao ovako. U društvu gde svi okreću glavu, gde su svi pomireni sa sudbinom, gde svi zatvaraju oči i uši pred istinom čovek mora glasnije da priča da bi ga čuli i da bi se prenuli iz kolotečine kojoj se svi mi u većini prepuštamo…

Duci je velika ljudina i rodoljub,nepotkupljiv,ostao dosledan sebi i to mu „glavešine“ nikada nisu oprostile.I danas je zabranjen,na većini medija.

Kome ćemo verovati na kraju? Duciju, koji je zdravlje žrtvovao sportu a dušu, po cenu sopstvenog siromaštva, istini i pravdi, ili našim političarima koji svoju navodnu borbu za našu stvar naplaćuju debelim bankovnim računima…? Mislim da nema dileme.

Ko je na kraju Duci Simonović?

Ludak ili genije?

Pesimista ili vizionar?

Don Kihot ili pravednik?

Fašista ili čovekoljubac?

Odlučite sami…

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Živci kao konopci

Preduslov za rešavanje naizgled nerešivog i dug život.

– Stigli nam neki računi sa kamatom od pre dve godine, jaoj, ja se živa pojedoh, a on uze pivo i ode da gleda utakmicu. E, taj čovek će da živi sto godina, ima bre živce ko konopce!

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Kradem kad ima …

Заоставштина из комунистичког времена кад су радници масовно из фабричких кругова износили (читај – крали) свакојаке потребне и непотребне ствари у нади да ће им некад затребати за личну употребу и корист. Тако сад, свако од нас у свом подруму може наћи тотално сумануте делове нечега за шта нема појма чему могу служити. Ту су затварачи калашњикова, уља за трансформаторе у кантицама (веома отровно), вратила електромотора, катодне цеви телевизора, разне глодалице у деловима које ни најбољи мајстори не могу склопити јер су изношене у деловима, топови рентген апарата, сочива оптичких нишана, каде за галванизовање и шта ти све не. Наравно, све је рађено под девизом: „Носим кад и шта има, а не дал’ ми треба“

Миле вариоц: Ало, Рашо, где носиш тај вентил котла?

Раша ложач: Па кући, Миле.

Миле вариоц: Па шта ће ти то?

Раша ложач: Ма не треба ми, али погледај како је добро гвожђе, потребаће за неки курац, ставим ја то у подрум и нека чучи .. не узимам кад ми треба, него кад има, мој Миле …

Preuzeto sa https://vukajlija.com

IT sektor

Čita se kao aj-ti sektor, ali u našim krajevima sa potpuno drugačijim značenjem.

Umesto specijalnosti u sektoru informacionih tehnologija, svoje znanje najviše pokazuju u aj ti delu.

E, dečko, aj ti da mi izvučeš papir iz štampača!

Aj ti da mi popraviš miša!

E, nešto sam sjebao komp kod kuće, aj ti da svratiš do mene posle posla…

Aj ti da zameniš sijalicu….

E, nešto sam izgubio na ekranu, aj ti da mi to vratiš.

Auuuuu, nešto pišti, aj ti dođi da to vidiš.

A kao akademski građani, tako bi rado rekli – ‘konju, izvuci sam papir’, ‘kokoško glupa, ubodi ga’, ‘daj mi 20EUR pa ćemo da pričamo’, ‘a da ti meni….’, ‘upali monitor, imbecilu’ , ‘kravo, skloni tašnu sa tastature kad pališ računar’….

ali ne, oni su fini, oni su naš ‘Aj ti’ sektor

Preuzeto sa https://vukajlija.com

x puta

x puta je isto što i mnogo puta

x puta sam ti rekao…

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Dodirnuti dno

Konačno naći oslonac za odbacivanje.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Telefonanisati

Drkati jebeni telefon ceo jebeni dan i noć dok ne nestane baterije a onda ga turiti na punjač pa opet drkati ga majku mu jebem da mu jebem.

MILUNKA ! Silazi sa tog telefona majku mu pa Milica ti ždere pesak pola sata, najede se kerećih govana nije ni čudo što neće da ruča ko čovek.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Ragastol

Deo pokućstva u koji se iz nemoći ili besa najčešće udara glavom.

Ima važnu ulogu u životu porodice – sitna deca na njemu po prvi put uče gde se može a gde ne može sa prstićima, po njemu se zatim pedantno ucrtava tempo kojim dete postaje kreten, a onda se za njega čvrsto drže stariji ukućani kada ovi počnu da ih teraju iz sobe.

Pored toga on je nemilosrdni socijalni barometar – u seoskim i građanskim kućama širok je impozantnih pola metra, dok u stanovima srednje klase dostiže tek sramotnih 12 cm.

U slučaju zemljotresa i elementarnih nepogoda, ljudi se najradije sklanjaju ispod ragastola jer veruju da ih čuva od svih zala, naročito od zakona fizike. Neki smatraju da mu tu magijsku moć prenose venci belog luka i ljute paprike koji na njemu najbolje uspevaju.

Oni koji ne vole ragastol i pogrešno ga zovu ragastov ili štok, tvrde da je on običan nosač za šarke i vrata. Ragastol takvima uvek ljubazno preporuči da ga išmirglaju.

Preuzeto sa https://vukajlija.com