Poturanje pičke profesorke matematike pod nos

Đačka je fantazija (i ne samo đačka) jebati profesorku eks katedra i na katedri i ispod katedre i to je ok ali šta je sa profesorkinim fanazijama?

Nije ona tela njega da izjebe, bar ne primarno: ona je htela tu igru i da ga ponižava i da vidi da mu je neprijatno, bila je to neka eksponencijalna funkcija njene perverzije šta god bila eksponencijalna f-ja.

Plava je bila, frizure kratke i nekako mrka: boja njene kože je bila žućkasto mrka kao one male krofnice iz aparata za krofnice i bila je baš stvorena za prfoesorku matematike.

Iako mlada uporno je negovala stil iz neke 1975. godine sa nekim pantalaonama bež, o uporno bež, i zašto toliki bež, mislim da je imala osamnaets pantalona u svim varijantama bež boje na ivicu: konfekcija Titov Veles šta znam, i uopšte sve tako u fazonu Titov Veles.

Ličila je na ofinger – zlobnici bi rekli ili na nekog iždžikljalog dečaka preobučenog u žensko: kada bi išla otvarala bi korake ostavljajući tragove iza sebe kao paja patak

a to baš damski, bilo, nije.

I taj neki njen ravnodušan pogled istovremeno podjebavajući, bila je pomalo pogrbljena, sisa nekih imala nije, ali da, može se reći: jebljiva je bila ukoliko volite nekonvencionalnu lepotu koja btw i nije lepota.

Ali to sve nije bitno i pada u vodu pred činjenicom da je ona njemu uporno poturala pičku pod nos i to ne iz seksualnih motiva već iz nekih, nepoznatih, nadseksualnih.

Ustvari možda prizvuk nekog odnosa gospodarica – rob:

tako da ipak seksualnih.

Održala bi čas, ispredavala šta već, i onda bi prišla njemu u prvoj klupi; stavila bi ruke u džepove i nekako izvila svoje vitko telo tako da je njemu njeno istaknuto međunožje došlo vrlo blizu lica i upitala bi ga:

Ivane jel ti jasno, jel ti jasno ovo što smo pričali, šta ti nije jasno, slobodno kaži, Ivane jel ti jasno i tako uporno se šegačeći s njim i drndajući kroz džepove svoj matematički klitoris f (x).

A on niti je bio genije niti tupadžija prosek ko i svi mi ali zašto bi samo njega pitala da li mu je jasno kao da je on neki glupak i zašto bi ga tako ponižavajuće pitala sa osmehom jel ti jasno jel ti jasno i zašto mu je sa sve rukama u džepovima tako poturala pičku pod nos da je on morao da skreće lice i pogled jer jeste malo nezgodno na sred časa biti oči u oči sa profesorkinom bež pičkom koja vam igra pred licem.

Mora da joj je mirisala na naftalin i na kosili.

Jel vam jasno ovo što sam napisao jel vam jasno jel vam jasno i poturam vam paju odnosno kurac pod nos – pa ne ide, braćo i sestre, ne ide nikako.

Ja u školu idem i dobar sam đak – takmičenje II

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Noseći

Glavni, ali ne glavni u smislu da ga svi ostali slušaju, već onaj koji podnosi najveći teret.

Noseći zid, noseći čovek odbrane (čitaj štoper), bremenita žena…

– Koviljka, dušo, aj kad već ideš u dućan, ponesi mi i gajbu valjevskog.

– Aman, Stanoje, pa kako ću? Ti ko da ne znaš da sam noseća?!

– Pa baš zato što si noseća. Ponesi, ljubim ti dušu…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Penis

Друштвено прихватљива курчина.

Кита са китом цвећа.

Џамутка са кошуљом и пуловером.

Гаргија која се уредно јави вашој мамички.

Све у свему, да није курац, звао би се Мирослав.

Али он НЕ ЈЕБЕ.

– Осећаш ли мила, продро сам у тебе, осећаш ли моју мушкост?

– Јок вала, то ти неки пенис, једино ако ћеш да цичим ко јапанска средњошколка на скремблованом курцу.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Piti krv

Konstantno nekoga nervirati ili sekirati.

-E, ‘de si ti, pa ovo počelo?

-Ma, mani me, ‘leba ti! Ne mogu da dođem, ova mi uvalila na brzinu malu da čuvam i otišla kod frizera. Samo mi pije krv!

_______________________________________

-Misliš li ti decu da rađaš jednom? Pokrij se bar preko stomaka, nemoj da mi piješ krv!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Izgubiti priključak

Zaostati u kaskanju.

Spletom okolnosti i mogućnosti primarno si se našao u Zauberu, Erouzu, Jaguaru… mantra De la Rosa, Frencen. Glavni likovi su u startu korak-dva ispred, jači, namuđeniji, furaju Ferari, Meklaren, beže, a i oće ih pritom. Al’ si ti od tvrdog materijala, pa kapiraš… rad, upornost i te munje. Kaskaćeš ok, konkurencija će se zamoriti a i pritom očekuješ da neko sve gleda, pa će biti konačne ravnoteže. I juriš! Ček samo veću lopatu duzmem.

Ali… malo po malo, leđa se gube iz vidokruga. Heh, leđa, shvatiš ironiju… pa da je samo malo drugačije, uživao bi u lepoti dogija, ili pujdao tajkune s vrha, te uzimao njihova mesta a ne bio prvak začelja. Al’ ubrzo više ni njih ne vidiš, eto ti sad kljuna bolida u retrovizoru… a najgore što je žgadija zaštićena vrsta, pa je moraš i propustiti. Da. Pravila nalažu propuštanje protivnika u slučaju kruga zaostatka. Do kurca! Izgleda da si izgubio priključak druže! Vozdra!

– Mnogo pazi sine, visoka škola, grad, sve novo a mi seljaci, nezgodno je… Znam ja te ljude, još iz jenea (JNA) onomad, šesetdruge… Eeeee. Nego samo ti uči i gazi sa tom ekipom iz vrha… Ako izgubiš priključak, gotov si, toneš!

– A da mi tata ipak ne prodajemo kravu?!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Psihodelična dvojka

Muzička podloga rezervisana za onaj period na svadbi koji počinje u vreme kada je i poslednji svesni (trezni, polupijani ili kontrolisano pijani) gost otišao, a konobari već uveliko rasklanjaju otpatke i slažu stolice na većini stolova.

Od orkestra su aktivni samo bubnjar koji jednom rukom čita poruke a drugom daje spori ritam, harmonikaš koji sedi, glavom oslonjenom na harmoniku i drema dok svira i matori pevač, toliko utrnuo da mu se čini da bi ovako mogao do prekosutra.

Za dva stola sede po trojica mortus pijanih i po jedan trezan koji čeka da ih vozi, a ispred pevača, zagrljeni starojko i mladin komšija, ljuljaju se i mumlaju nešto što bi trebalo da zvuči kao „Zaraaasleeeee su staaaaaze mooooje…“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Nije ni vreme, ni mesto

Дефинициjа црне рупе за почетнике.

Jер тамо закони физике престаjу да важе к’о правила ферплеjа на утакмицама Београдске Зоне, дивизиjа Грочанско-Младеновачка.

– Татице, шта jе то ва…ваг…вагина??

– Откуд ти та реч, сине?

– Па jедна васпитачица je данас рекла другоj васпитачици да joj се оjeла ва…вагина, па шта je то??

– Хм, па то ти je нешто што свака жена има и…

– И мамица има то??

– Да, и мама, и баба, и тетка…и, уф, све жене на свету. И онда оне…

– A зашта служи та вагина, татице?

– Хм, па за разне ствари, сине…а углавном да ухвате нас мушкарце у замку из коje нам после нема излаза, хехе…нешто као „црна рупа“ у свемиру, хехе…

– Ваууу, црна рупа у свемируууу! А шта je то црна рупа у…

Оно, сине, што твоj тата нећe видети jааако дуго времена, а обзиром на то какве глупости прича свом детету од jeдва пет година! Михаjло, о’ш бити тако диван да ми се придружиш у куjни за час, мм??

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Grebator

Непоправљиви уживалац разноразних игара на срећу. Црно испод нокта средњака одаје главну пасију овог несретника, чије се биствовање свело на гребање произвољних срећки пазарених на оближњој трафици. Гребање је уствари еуфемизам – боља реч би била манија, нарасла током година услед неуспеха. Oн кида, урла, удара и љушти до крви борећи се за дах, као заточеник каквог ковчега у чији је поклопац судбина тако окрутно ударила и последњу закивку. Среброљубље и лебац без мотике сада имају реч.

Читав један живот људске индивидуе несхватљиво, а опет једноставно сведен на обичну ономатопеју: греб, греб, греб.

Види два иста знака, ајдееее! Ахххххх, три! Ајде Боже ајде, још овај један само, стижу виле авиони море и скупи кондоми курве вавилони… греб греб греб, пу пишам се ја на ово, не фали ништа ни сад што живим у трошној родитељској кући, топла је бар и не прокишњава, шта ће ми више. Е Љубо, дај ти мени ипак још једну. Чек стани, дај још три.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Riba pliva tri puta

Razlog zbog kojeg se na posnim slavama treba popiti bar čaša belog vina.

– ‘Ajde, kume, pojeo si i parče ribe, red je da nazdravimo, daj tu čašu da ti sipam vino.

– Kume, znaš da ja slabo taj alkohol…

– Ma, valja se, bre, riba pliva tri puta: u vodi, u ulju i u vinu!

– Što ne forsiraš malo tvog zeta Stefana, nisam mu brojao, al’ je pojeo bar pet parčeta ribe!

– Njemu ne treba podsećanje, mislim da je do sad svoju ribu udavio.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Može on da ode iz grada ali grad iz njega neće nikad

Usud raje nenavikle na prostranstvo. Stisnuti u zgradama kolektivnog stanovanja, bez radosti života, smerni i ponizni, puni pažnje prema bližnjima. Pa oni čak i ljubav vode tiho, bez glasa, da ne uznemire nikog. Ne prde, ne smrde, bez boje, mirisa i ukusa, kao kakve senke od ljudi, čak i kada im primanja dozvole da se izdignu od svega i konačno sebi priušte kuću na selu.

– Vide li ti ovo? Onakav ručak, bre, a oni sve nešto lome lebac prstima, pa kašika, pa nož i viljuška, pa salveta, ni da podrignu ko ljudi? A totalno su mi se zgadili kada na kraju počeše da se zahvaljuju.

– A onoliko sam se mučila… Rekoh ti ja, mogu oni da odu iz grada ali grad iz njih neće nikad!

Preuzeto sa http://vukajlija.com