0.7 C
Belgrade
Ponedeljak, decembar 29, 2025

SLENGOVI

O, ljudi moji

Sofisticirana verzija „jebem mu mater“, mada se nedostatak ove psovke neretko u potpunosti kompenzuje ostatkom rečenice. Često korišćena za melodramatično završavanje misli.

– Čujem, zaglavili u tvorzi, što?

– Ma, Mire se odvalio, ja se držao, al’ pičio 200 skoro. Zaustavio nas pandur i krene, standardno, znam li koliko sam vozio, bla bla, kad Mire na sav glas: „Šta nas ovaj zadržava, o ljudi moji, pocepaj mu pičku balavu pa da nastavimo dalje“

Ostalo je istorija

———————————

stanica1: Ajde bre malo napred, gle’ koliko mesta u sredini, bre, ovo je Kumodraž, znate ka’će sledeći?! O ljudi moji…

stanica2: Šta se guraš, ženo, vidiš da nemam gde, je l’ toliki problem da sačekaš sledeći? O ljudi moji, kakav smo narod…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Sklon oscilacijama

Nepouzdan. Ne možeš se osloniti na njega jer se ponaša kako vetar duva. Ako mu je dan onda je neprikosnoven, ali ako je ustao na levu nogu onda od njega nema leba.

– Branka ovaj naš opet dobio keca. Ovaj put iz geografije.

– Eee teško meni.

– Ne znam otkud, taman popravio ocene, na polugodištu izguro 4,54 a sad zaredom tri keca, baš oscilira.

– Pa normalno kad si mu kupio onaj Soni za polugodište, viž da ne možeš da ga odlepiš od

njega.

Za takmičenje IUŠIDSĐII

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Štek profesora fizičkog

Tajna odaja koja postoji u svakoj školi, negde blizu fiskulturne sale, ali dobro sakrivena, kao ona vratanca iza kojih su se krili kralj Aleksandar i kraljica Draga.

Čega sve u toj ostavi nema: lopti, lopti, lopti, rakije, rakije, rakije: jedne pljoske ugrađene u loptu tako spretno da se može piti iz ventila samo malo posišeš loptu, onda: hoklica na rasklapanje, džezva okrnjena, stara kutija od kraš keksa a unutra šrafovi, lopta, rakija; dalje: tu je Erotski dodir iz 1991. godine, čarape sumnjivog porekla, gaće profesorke geografije, pištolj luger što je koristio Prle, Holifildovo uvo, kapa komada jedan umazana krečom, lopta, rakija, listovi starog dnevnika umašćeni od bureka a i jedan burek zaboravljeni, jogurt trouglasti, lopta, rakija, mreža za odbojku paz da vam sad ne razapinjem mrežu pa nisam ja Memedović ribolovac neki, igraj fudbal tamo, dalje: domine, sajla i kuka, bušilica i bimbalo za povremenu šljaku, lopta, rakija, šubler, mandarina, bista Josipa Broza, i još: geografska karta Afirke iscepana, plavi kamen, deo ukrasne fontane iz hola škole i tri kvake mesingane, lopta, rakija, monopol, boks formule, tranzistor i olovka koju kad okreneš naopako crno mastilo se odliva i vidi se gola žena sa figurom debeljuškastom iz 1973. godine – peščani sat njegove istekle mladosti:

He-he vidi je kako postaje sad polako gola… op op op i evo je cela je gola… ah ovo nikad neće da dosadi…

Nego da vidimo šta ovde lepo ima za bata Krstivoja: ♪♪ra, ra, rakijo… ra, ra, ra, rakijo… ♫♫ Pu! Đubre domarsko, maznulo mi rakiju iz šteka… i to paz majku mu onu najbolju uzelo sve mu jebem brkato ogaravljeno ugljem… pa de baš onu iz Poskurica, 700 dinara sam dao onom baksuzu istoričaru sve i njemu jebem… Ništa, srećom dole ona pijandura iz Otoa u atomskom skloništu čuva onaj viski što ukro direktoru iz kancelarije… li možda da svratim do kabineta za likovno onaj hipik slikar uvek ima piva kod sebe… o jebem ti školu i državni poso, gde nama lako, seru ljudi samo, evo već ponedaljak popodne a ja trezan ko sirće…

– Nastavniče, nastavniče, Milan me uhvatio za dupe kažiiiiteee mu!

– Šta, khm khm… Milane, ne vataj za dupe!

– Ali, nastavniče, izaziva kučka!

– Ako izaziva vataj onda, sve joj jebem, vataj kučku… ajde igrajte fudbal, evo vam lopta, donesite je posle… Eeeeeeej, vrati tu loptu, ta je nešto izduvana… uzmi ovu ovde…

Ja u školu idem i dobar sam đak II

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ksendža

Ksenija, rekao bi neko ali ne. Ne može svaka Ksenija da bude Ksendža. Držaću se one „o pokojniku sve najbolje“ pa ću reći da je Ksendža najbolja pička koja je ikada mamila erekcije međ Srbadijom a ne sumnjam i šire. Ako neki muškarac i dalje ne kapira ko je Ksendža želim da mu kažem da ne mora da se zove Branko da skoči sa Brankovog mosta dok ću za ženski deo populacije džentlmenski reći: Ksenija Pajčin.

Najjebozovnija riba koja je đuskala domaćom scenom(duvaj ga Severina ŠO KI CE!) i objekat koji je zaslužan za najveću količinu ejakulata po jorganima, čaršafima, novinama i malim kućnim aparatima. Moja prva ljubav, moj prvi pređen most, moja prva ljubav, moja nevinost.

-Si vido Ksendžu u emisiji na pinku sinoć?

-Koju Ksendžu?

-Hasan Dudić, Jašar Ahmedovski maćori.

-Šta pričaš bre??

-Ti mi više nisi drug, Zaboravi broj mog telefona maćori.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Taktiranje

Mlaćenje rukama tokom razgovora, slično onome na časovima muzičkog. Izuzetno iritantna navika. Nikad nisam mogao da skapiram ljude koji imaju potrebu da ti mlate šakama pred nosom dok ti nešto pričaju. Kao da će tim mlataranjem da ti objasne ono što nisu mogli rečima.

Istina, više puta sam i sebe uhvatio da „hvatam muve“ dok pričam ali sam se uvek trudio da odmah presečem to da mi ne bi ušlo u naviku. Jebiga, ne bih voleo da sutra dan, kad omatorim, budem neki deda koji maše prstom po vazduhu, priča kako je nekad bilo bolje, kako omladina ništa ne radi i kako država treba duradi nešto.

Verovatno taj moj animozitet prema besmislenom mlaćenju po vazduhu vuče koren od detinjstva. Odgledao sam dve epizode „Na terapiji“ sa Mikijem Manojlovićem i sad mogu da se frljam sa psihijatrijskim terminima ko da sam studirao hehehe… Da se vratim na temu. Kad sam bio klinac u školi sam najviše mrzeo časove muzičkog. Ni matematike, ni fizike već jebenog muzičkog.

Tačno imam sliku u glavi kako profa ulazi i sa vrata nam kaže: „Danas taktiramo, strana ta i ta, počnite…“ A on neki zalizani nalickan ciganin. Mame im ga garave oni izgleda samo znaju da duvaju u trubu, rastežu meove i da ispruže ruku da traže.Jurio me ludak sve dok se nisam nekako nakanio da mu izmlataram neku pesmu, i to me pizda držala pola sata dok se nije smorio. Sad skoro sam čuo da su ga skinuli sa grede. Niko nije bio iznenađen. Umetnik čovek…

Jebeš mi sve, znam da ima dvočetvrtinski, tročetvrtinski i četvoročetvrtinski takt, a da me pitaš šta je takt pojma nemam, a i boli me kurac pravo da ti kažem.

– I možeš misliti, ona meni kaže da sam ja kurva! Ej bre, riba koja je popušila više kurčeva nego cigareta se usudila da meni… Ej bre meni! Kaže da sam ja kurva, i da sam ja sa tobom samo zbog para. A ti znaš koliko ja tebe volim, srce. A ona… Ona jedva čeka da gastarbajteri dođu preko leta ili zimi za praznike, pa da se „vozi“ sa njima. Ne vozi se ona stvarno sa njima, ako me razumeš… Ona se jebe… :Svo vreme mlati rukama:

– Šta bre sereš to? Je l’ ti ličim ja na nekog koga to razume, a? Još mi tu mašeš rukama ispred nosa ko da si na času muzičkog, samo čekam kad ćeš nos da mi otkineš sa tim kandžama koje si nakalemila.

– Joj izvini, dušo… Nemoj da se ljutiš, molim te. Neću nikad više.

– A sad ti žao, a? Pa mogla bi malo više da se potrudiš oko tog izvinjenja. :Kez:

– Sve za tebe, dušo.

– Mogla bi malo da klekneš, pa da sa četvoročetvrtinskog pređeš na dvočetvrtinski takt hnjo hnjo hnjo

– Nisam te baš razumela…

– U jebote… Na kolena – drkaj kurac.

– A to. Pa što nisi odmah reko hihihi

Ja u školu idem i dobar sam đak II

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Na vatru treba odgovoriti vatrom

Valjda vodom?

Ne, ne misli se na sagorijevanje, već na vatru iz oružja. Zato se oružje i dijeli na hladno i vatreno. Kad te zaspe paljba, najmanje što treba da uradiš je da odgovoriš istom mjerom. Ma, odgovori još žešće, zatri u korijenu i buduću ideju o mogućoj čarci. Bazukom na tetku!

Stariji čovjek sa dugom kosom, neurednom bradom i šeširom kuca na vrata jednog stana:

– Dobar dan mogu li samo nešto da v…

– Hare, Hare, Krišna, Krišna…

– Ali, gospodine, ja bi da vidim…

– HARE, HARE…

– Ne shvatate! Ja…

– KRIŠNA, KRIŠNA…

– Idite bestraga!

.

.

.

– Ljubavi, ko je to bio?

– Ma, sigurno neki Jehovin svjedok. Krenuo je da mi priča nešto, ali sam na vatru uzvratio vatrom. Nije znao šta ga je snašlo. Samo je ljutito odmahnuo rukom i otišao. Nego, počni da se spremaš – zakasnićemo na liturgiju!

– Ne mogu još. Radila sam recenziju Raši Popovu, treba da dođe svakog časa, da preuzme rukopis.

– ?!?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Poturanje pičke profesorke matematike pod nos

Đačka je fantazija (i ne samo đačka) jebati profesorku eks katedra i na katedri i ispod katedre i to je ok ali šta je sa profesorkinim fanazijama?

Nije ona tela njega da izjebe, bar ne primarno: ona je htela tu igru i da ga ponižava i da vidi da mu je neprijatno, bila je to neka eksponencijalna funkcija njene perverzije šta god bila eksponencijalna f-ja.

Plava je bila, frizure kratke i nekako mrka: boja njene kože je bila žućkasto mrka kao one male krofnice iz aparata za krofnice i bila je baš stvorena za prfoesorku matematike.

Iako mlada uporno je negovala stil iz neke 1975. godine sa nekim pantalaonama bež, o uporno bež, i zašto toliki bež, mislim da je imala osamnaets pantalona u svim varijantama bež boje na ivicu: konfekcija Titov Veles šta znam, i uopšte sve tako u fazonu Titov Veles.

Ličila je na ofinger – zlobnici bi rekli ili na nekog iždžikljalog dečaka preobučenog u žensko: kada bi išla otvarala bi korake ostavljajući tragove iza sebe kao paja patak

a to baš damski, bilo, nije.

I taj neki njen ravnodušan pogled istovremeno podjebavajući, bila je pomalo pogrbljena, sisa nekih imala nije, ali da, može se reći: jebljiva je bila ukoliko volite nekonvencionalnu lepotu koja btw i nije lepota.

Ali to sve nije bitno i pada u vodu pred činjenicom da je ona njemu uporno poturala pičku pod nos i to ne iz seksualnih motiva već iz nekih, nepoznatih, nadseksualnih.

Ustvari možda prizvuk nekog odnosa gospodarica – rob:

tako da ipak seksualnih.

Održala bi čas, ispredavala šta već, i onda bi prišla njemu u prvoj klupi; stavila bi ruke u džepove i nekako izvila svoje vitko telo tako da je njemu njeno istaknuto međunožje došlo vrlo blizu lica i upitala bi ga:

Ivane jel ti jasno, jel ti jasno ovo što smo pričali, šta ti nije jasno, slobodno kaži, Ivane jel ti jasno i tako uporno se šegačeći s njim i drndajući kroz džepove svoj matematički klitoris f (x).

A on niti je bio genije niti tupadžija prosek ko i svi mi ali zašto bi samo njega pitala da li mu je jasno kao da je on neki glupak i zašto bi ga tako ponižavajuće pitala sa osmehom jel ti jasno jel ti jasno i zašto mu je sa sve rukama u džepovima tako poturala pičku pod nos da je on morao da skreće lice i pogled jer jeste malo nezgodno na sred časa biti oči u oči sa profesorkinom bež pičkom koja vam igra pred licem.

Mora da joj je mirisala na naftalin i na kosili.

Jel vam jasno ovo što sam napisao jel vam jasno jel vam jasno i poturam vam paju odnosno kurac pod nos – pa ne ide, braćo i sestre, ne ide nikako.

Ja u školu idem i dobar sam đak – takmičenje II

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Noseći

Glavni, ali ne glavni u smislu da ga svi ostali slušaju, već onaj koji podnosi najveći teret.

Noseći zid, noseći čovek odbrane (čitaj štoper), bremenita žena…

– Koviljka, dušo, aj kad već ideš u dućan, ponesi mi i gajbu valjevskog.

– Aman, Stanoje, pa kako ću? Ti ko da ne znaš da sam noseća?!

– Pa baš zato što si noseća. Ponesi, ljubim ti dušu…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Penis

Друштвено прихватљива курчина.

Кита са китом цвећа.

Џамутка са кошуљом и пуловером.

Гаргија која се уредно јави вашој мамички.

Све у свему, да није курац, звао би се Мирослав.

Али он НЕ ЈЕБЕ.

– Осећаш ли мила, продро сам у тебе, осећаш ли моју мушкост?

– Јок вала, то ти неки пенис, једино ако ћеш да цичим ко јапанска средњошколка на скремблованом курцу.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Piti krv

Konstantno nekoga nervirati ili sekirati.

-E, ‘de si ti, pa ovo počelo?

-Ma, mani me, ‘leba ti! Ne mogu da dođem, ova mi uvalila na brzinu malu da čuvam i otišla kod frizera. Samo mi pije krv!

_______________________________________

-Misliš li ti decu da rađaš jednom? Pokrij se bar preko stomaka, nemoj da mi piješ krv!

Preuzeto sa http://vukajlija.com