Signal

Bilo koja stvar, u smislu reči ili pokreta koja sugeriše na neki malo tajniji način da želiš nešto od osobe kojoj si poslao isti.

E sad, nije to neka poptuno očita stvar i desi se jednostavno da neko propusti zeleno svetlo, ponekad zbog toga što neki ljudi nemaju taj izoštreni osećaj da signal uhvate, a ponekad jer su suviše glupanderi da bi tako nešto primetili.

– Što je dobra oni cuši sto pored. Tako bi je posedovao.

– Pa brate, idi do nje. Šalje ti signale već petnaest minuta.

– Kakve bre signale?

– Au matori, pa ajde što ne vidiš da te gleda non-stop, ajde što ti je namignula deset puta, ali ne znam kako nisi shvatio kada ti je poslala koktel „Razjebi me“.

————————————————————————————–

– Time što smo postavili dva toi toia na obalu Save, poslali smo jasan signal da ćemo uskoro započeti izgradnju „Beograda na Vodi“.

————————————————————————————–

– Jesi primetio da je onaj naš novi komšija, da prostiš, peder?

– Nisam primetio. Odakle ti to?

– Pa baca mi neke signale stalno.

– Kakve signale bre?

– Pa smeška mi se nekako pederski stalno, namiguje, zove me da slušamo ploče, a juče me sreo ispred ulaza i cimao me da opalimo selfi jedan. E sad, aj nije to sa selfijem toliko čudno, ali nosio je neku potpuno flafičastu majicu na kojoj je pisalo „I vud giv him bloudžab“ i strelica ka meni.

– Pa ništa buraz, obij mu šupu, šta te briga. Peder je onaj što prima.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Zacepiti

Zatražiti nerealno visoku sumu kinte za neku robu ili uslugu. Ispaliti cenu naglo, s neba pa u rebra, nadajući se da će šokirani kupac biti izvatan na brzaka. Klasična APP taktika.

– Jesi li kupio auto od Mićka?

– Ma kakvi. Zacepila budala 3000 evra, 3000 mu sestara nataknem!

__________________________________________________________________________

– I brate Rujo, kol’ko tražiš za ovu Aljasku?

– Pa znaš kako, ujka Seme, neće moći ispod 10 miliona.

– Uuuuu jebote, zacepio si k’o da ti tražim ceo Sibir. Popusti malo!

– Ajde, evo ti za sedam i teraj se u tri lepe. Nije baš da ćeš naći naftu ovde, hehehe.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Nije ni tamo sjajno

Pokušaj izjednačavanja životnog standarda našeg mučenog trudbenika sa uslovima života onih gore, gde se pod tamo misli na svako civilizovano inostranstvo gde rmbaju od jutra do mraka za bednih par hiljada evra mesečno.

Zaključak je po pravilu izazvan, za naše podneblje tako karakterističnim izlivom kompleksa više vrednosti na mozak averidž kritičara takozvanog boljeg života.

-Ovo se, komšo moj, više ne može trpeti.

Deca mi gladna i bosa, nešto se Smiljka i ja razmišljamo za Novi Zeland da probamo, pa ako može ikako..

-Eeee, mnogo si ti meni naivan. Misliš da je kod njih bolje samo zato što imaju pune stomake i uštede par iljada godišnje za letovanje, voze dobra kola, što su im deca nasmejana i utopljena, žene obučene tip top i što im u zgradi opštine miriše na lavandu?

-U pravu si. Šmrc, šmrc. Kako beše ono Sunce tuđeg neba, neće vas grijati..?

:murš bre, budalo jedna hejterska, predajem papire kolko sutra:

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Metar rokovnika

Gomila se, čuva se, slaže se, trebaće. Za šta koj kurac, ne znam, valjda kad moj praunuk postane direktor u kancelariji za ujednačavanje oblika šahti u NSRJ, pa da ima da zapiše kad ide u spa-centar a kad na tenis sa Radetom Markovićem.

Jebeni hrčkov mentalitet.

Zato sam rešio da razbucam to rokovničko gnezdo sa sve blokčićima mladuncima u dnu regala:

Uzmi ženo slobodno za recepte baš ovaj ovde, evo, tapacirani, najskuplji, E-LEK-TRO-ŠU-MA-DI-JA ima kartu Evrope i registarske tablice od Triglava do Gevgelije, nȁ, uzmi piši o urmašicama, mada ništa ne spremaš jebali te recepti s interneta.

Sine, evo ti ovaj iz Magnohroma sa kalendarom iz osamdesdevete, nȁ, žvrljaj žirafe i paralelopipede. I da naučiš razdaljinu između Boljevca i Trogira, i dubinu mora, Palagruža gde je! ispitivaću te!

Deda, evo i tebi ovaj Šumska gazdinstva, nacionalni park Stranputica da crtaš gole žene i mape Velike Srbije. Malo je ubuđan, al i ti si, šalim se, de.

A osto negde, da ćuti, za mene, rokovnik Crvene Zastave, sa požutelim danima i listovima prošlim, neispisanim, a završenih priča.

Porodica – Pali bre idiote, imamo svi kompjutere!

Deda – Sine, raznežio sam se.



– Šta si to nacrtao, budalo matora, što Bihać ustašama, ispravljaj to!!! Uuu al si joj džbun nažvrljao, ko da se mazala puterom od kikirikija… A ne, to su ti četnici, igraju oko Zagreba, pardon!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ne pitam šta košta

Moram to da imam ali neću da platim i biće moje pa makar po cenu zatvora.

U toku pregovora o prisvajanju robe poželjni ubeđivači kao što su hladna i vatrena oružja.

– Daj sve 18+ divi-dijove da peljam gada noćima!

– Sto iljada!

– Ne pitam šta košta! (vadi pištolj)

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Čemu sve ovo

Поздрав драге колеге и колегинице,

Мом суграђанину Марку Марковићу из Ивањице је потребна помоћ, треба да оде на лечење у Немачку које је јако скупо а од којег му зависи живот. Овим путем, а и уз помоћ модератора вам се обраћам за помоћ у складу са вашим могућностима.

У линковима су све потебне информације

Вест на сајту блица

Објаве на фејсу

Broj namenskog depozitnog računa: 205-9011006697270-35

Broj deviznog računa: RS35205903102267262809

Komercijalna banka

Начуо сам да је у припреми и СМС број који ћу накнадно да окачим.

Велики Поздрав, Сиви Вук

Дефиниција је самодеструктивна и самоуништиће се у предвиђеном року

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Može da prođe

Mjera za (lošiji) kvalitet. Kad nešto nije ono što smo tražili, ali zadovoljava neke niže kriterijume. Po principu bolje išta nego ništa.

-“Nema neta, oćemo li da gledamo film?“

-“Ajd’, može da prođe.“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ekskluzivac PGP RTS-a

Realno žešći andergraund od soliste na drombuljama na TV Melos. Ako izuzmemo

klasike tipa Dragana Mirković ili mrtve Legende, PGP RTS (ah, kakvo arhaično ime) uzgaja neke totalne egzotike iz budžaka anonimnosti. Čuješ za njih na RTS2 ili na kraju Jutarnjeg i to je to.

Neko kešira, neko jebe ili je stvarno opasan talenat, nema četvrto.

– U prodaji je novo izdanje PGP-RTS: Radič Belolučeni Beli – „Na leutu mi žice uvenule“ sa deset novih pesama.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Poštujem

Prihvatanje činjenica koje ti ne idu baš u korist, i svojevrsno aminovanje istih.

Pet sati izjutra u pekari “Akademac“. Dok solidno pijani jedemo neko neukusno i bajato, ali zato nadasve nejestivo pecivo, uliazi prosed, stariji gospodin i obraća se radnici:

-Je l imate kiselu vodu i belo vino?

-Ne. Od tekućina imamo samo jogurt.

-Poštujem.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Gumene čizme do koljena

Svi koji smo makar jednom u životu jebali ovcu znamo za neugodu koju priređuje prilikom svog nerazgovjetnog i , na kraju, neuspješnog protestvovanja. Svi koji su, ne smo, pardon. Rinta se i trza zadnjim nogama… Ponekad zna čak i da šutne u cjevanicu. Onda samo sebi oteža, jer se zagoreli junoša naljuti, upre još jače i žustrije, pa svojoj strasti pridoda još i grubost. A nju samo više boli. Žao mi je što ovo opisujem do ovih detalja, ali to se tako zna desit’. Ne želim da ulazim u moralnu opravdanost i dopuštenost takvog opštenja sa tim divnim životinjama, ali se smatram odgovornim da opišem čin kakav je najčešće bio.

Kod naših praotaca javljala se potreba da se taj problem riješi. Mnogi nijesu ni imali za cilj prijatnost životinje, već smanjenje otpora, time sebi olakšavajući olakšavanje. Da li su o potencijalnim rješenjima razgovarali u svojim kolibama uz rakiju i savijene cigarete, dok iznad njih vise osušene slanine, pršute i jagnjeći butevi, ili je svaki u samoći kontemplirao o problemu strahujući od osude drugih, za koje nije znao da su isti poput njega, predmet je nagađanja. Glavno je da je rješenje pronađeno.

Treći pasus definicije iskoristiću kao obrazloženje same definicije, tj. odluka koje sam donio u procesu stvaranja. Svi koji ovo čitate do sada ste već iznašli rješenje problema zadnjih nogu ovce iz ponuđenih djelova. Spajanje tih tačkica ostavio sam vama, da biste uradili istu stvar koju je odradio onaj prvi genijalac koji se napaljen, izudaranih cjevanica, sjetio da je skoro negdje vidio gumene čizme do koljena. Vi ste to vidjeli iz svoje stolice u naslovu, on iz svoje negdje po kući. Vaš osjećaj se ne može porediti sa njegovim ushićenjem, niti s užitkom od svega pola sata kasnije, kada je u gumenim čizmama došljapkao do tora.

Sada su ovce srećnije. Grubi su samo oni koji ne znaju za trik sa čizmama, ili ne daj bože, čizama nemaju. Opanci ne mogu izdržat otpor ovce, a one čizme do prepona su do prepona. Previsoke su. Priznajem, pored objašnjenja fenomena nošenja gumenih čizmi u sred ljeta , cilj mi je bio i edukacija neiskusnih vodilaca ljubavi s ovcama. I zbog nje i zbog njega.

Petim pasusom konstatujem da su i četiri bila dovoljna.

Pismo koje sam pronašao u starom kovčegu na selu

Sestro,

Pišem ti ovo pismo da ti se požalim, iako znam da imaš svojih muka. Mirko me sve manje mazi i spopada. Imamo dosta posla oko kosidbe i sijena, ali to ga prije nije sprječavalo. Sve češće odlazi u čizmama put obora. Evo i sad je tamo. Ne znam zna li da znam. Možda ga je briga, možda se zaljubio. Vuci je pojeli.

Tvoja M.



Stotinjak metara jugoistočno

Mirko: Sad se ne rintaš, kurvo. Vidio sam te s onim ovnom. Zaklaću ga! Skviči kao svinja!

Ovca: Meeee!

Mirko: Sviđa ti se, znam da ti se sviđa!

Preuzeto sa http://vukajlija.com