-0.2 C
Belgrade
Nedelja, decembar 28, 2025

SLENGOVI

Prečke i stative

Bivše djevojke s kojima nisi imao sreće. Ponekad samo bivše djevojke.

Milunka: RADOVANE, JEBEM LI TI SJEMENSKI KUPUS, DOLAZ’ ‘VAMO!

Radovan: Ne mogu, sad će drugo poluvrijeme, a ako me na drugom Brondbi sjebe…

Milunka: DOLAZI ODMA’!

Radovan: Dobro jebote… Eto me… Đe si?

Milunka: Na tavanu!

Radovan: Šta radiš na ovom tavanu je… Aaa, sređuješ.

Milunka: Nego šta nego sređujem, i dok sam sređivala, pomjerala kutije, kako sam pomjerala kutije ispadne slika neke sisate mačkice, crno bijela doduše, ali piše „Za mojega Rašicu“ i nakarminisani poljubac.

Radovan: A? O čemu ti pričaš ženo?

Milunka: OVO! (pokaže sliku Radovanu)

Radovan: Aaaaa, Stanislava!

Milunka: (hvata najbliži tupi objekat, u ovom slučaju metlu, i uperi ga prema Radovanu) Pjevaj, da ti ne bi dupe propjevalo!

Radovan: I jebem te ljubomornu, pa zar ne može čovjek da čuva svoje prečke i stative?

Milunka: Ne znam ja! Ja bi to najradije spalila.

Radovan: Može, al narednih sedam dana da ti zabijam golove.

Milunka: Pet.

Radovan: Sedam il’ ostaju.

Milunka: Jebem li ti… UH! Ajde, bolje sedam puta loš seks nego vječito slike bivših… Upri u me ko u životinju!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ušice

Alter ego sjekire. Tupa strana. Kad krvnički u neki jako zajeban panj zabodeš sjekiru, onda kumulativno, i sjekiru i panj okrećeš i udaraš ušice o drugi panj. To rastura i nenadjebive panjeve. Tada, prilikom udarca, nastaje specifičan zvuk koji automatski slušaocu stvara osjećaj jeze.

-Tu je međa!

-Nije! Moj đed, dok je bio živ, Bog da mu dušu prosti, je tamo kamen stavio. E dotlen je naše. Nemeš ti orat na našoj zemlji!

-Međa je nude i dotlen orem. Ak se ne skloniš satraću te sa zetorom.

-Nemoj da rade ušice po sljepočnici.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Sedi 'desi

Boginja neradnika, blejaca, lelemuda i ljudi obolelih od hronicne kurcobolje za desavanja oko njih, pominjana i dozivana upomoc u odsudnim trenucima.

-Jebote, moram da palim, zenu mi odvezose u porodiliste.

-Ma, koj’ ces kurac tamo, nisi ti babica, mada me malo sa tim brkovima podsecas na moju babu, Bog da joj dusu prosti, dobra je bila… Odo’ ja jos po jedno…

-Ne zajebavaj, bre, palim odma’, mozda nesto zatreba.

-Ma, sta ce da zatreba, doca ce iscupa zgebe…Bre, sedi ‘desi, odo’ ja po pivo, ti ces, bese, iz gajbe…?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Humanitarna pomoć

Поздрав свима. Марио Јурешић (29) болује од малигног меланома четвртог степена (рак коже завршног стадијума). Лекари су му дали још месец дана живота. Потребно му је 160.000 евра а прикупљено је само 42.000! Свака помоћ је добродошла!

Ево како то можете да урадите:

Рачуни:

Динарски: 160-449120-46

Девизни: 00-540-0001638.4

IBAN: RS35160005400001638427

Пошаљи 188 на 3030

Цена поруке: 100 дин (ПДВ се не наплаћује)

То вам је пакла цигара или пиво мање.

Делите да и сви остали могу да виде.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Mrtvo more

Superlativ imenice pustoš. Nema ničega, osim vode sa 30 grama soli po litru, ili možda neka ptica, koja te namerno pokaki pitajući: „Zašto bivaš ovuda, kad ima lepših mesta“.

Nema nikoga i ničega. Idealno mesto za samce koji žele da napuste realan svet lažnih prijatelja, i umetnika koji bi dušu dali da onakav prizor imaju kod svoje kuće.

Ne mora da bude baš geografski, može opisati totalnu pustoš i u drugim krajevima sveta.

Može opisati i čovekovu tugu.

-Kako je prošao tvoj rođus?

-Ništa ne pitaj.

-Što, bruda?

-Mrtvo more. 30 njih sam zvao, niko nije došao.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Stigao na drugi kraj table

Шахиста транссексуалац коначно успео да прође све психолошке прегледе, сакупи довољно новца и пронађе одговарајућу клинику за промену пола. Од пешка постао краљица.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Udrobiti

Začiniti priču pikantnim detaljima radi boljeg utiska.

-Vidim, napisali ste da se služite srpskim, crnskim, gorskim, palanačkim dijalektom, a poznajete i japanski… あなたのお名前は何ですか?

Hidetoši Nakata, Gudjira Gudjira.

-Dobro, vidim veliko radno iskustvo. Šta konkretno znači pomoćnik glavnog manipulatora aluminijumskim alatima valjkastog oblika?

Dodavo sam kante Merdžanu u zelenilu.

– Vidim ja, malko ste vi ovo udrobili. Zvaćemo vas.

————————————————

-Za stoku kakva si ti ne postoji izraz u srpskom jeziku!!! Takva nemarnost pored malog deteta, ne mogu da verujem. Da li si svestan da nas sve izlažeš zdravstvenim rizicima, da ne pominjem mogućnost iseljenja iz stana i mogućih zakonskih posledica?

Ne drobi, usro sam se pored wc šolje i šta sad. Vataj metlu ili čime već planiraš sanaciju.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

I rukama i nogama

Свим снагама. Сва чула су укључена да би се дошло до жељеног циља.

– Еј, људи, јесте гледали нову емисију Ивана Ивановића?

– Нисмо тебра. Да имамо среће слушали бисмо га уживо и рукама и ногама.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Grejanje na suncu

Jedno od poslednjih zadovoljstava gmaza što po zemljici dragoj mili a čovjekom se zove. Ono što, na kraju, u stadiju vegetacije nalik fotosintezi, ostaje; na putu naniže od toplokrvne zveri ka hladnokrvnom memljivcu običnome, rod starac, potklasa starkelja, familija kupusa: nikom potreban. Pa onda, šta će, u jesen, kad su dani sve kraći i približava se ono hladno, a što nije zima, u inače hladovitom dvorištu naći ugao gde još sunce dopire. Tu klimavu klupicu, tu hromi stočić, tu grku kaficu i sladak ratluk, i da se ogreje na sunašcu još jednom dok zlatni lijepi pauk na rame se spušta s mreže vedrih oblaka. A dal će tamo da bude svetlo ili mrak, tko to zna, daj da štrpne grešna duša od ovoga još malo kad se već ovako besplatno deli, dok još ima. Dok svijetla lopta ne zađe iza ružnih, novih, zgrada, samo si kamen koji skuplja toplotu i ništa više, utrnule svesti, i dosta je i dovoljno je, jer davno su grozni vinogradi života digli slatko grojze, tebi, više, van dohvata, ruke. Život prođe kao kratak san, reče Dučić il Hanka Paldum jebem li ga, il beše ljubav, a to mu isto, pa ostade samo privid ovaj slatki, sunčan, slab, kao zlaćana rakija što ugreje i zgusne na čas raštrkanu dušu, pa se brzo sve rasprši u oblake il otkorlja niz donju ulicu sa ostalim jesenjim listovima i prljavštinom prošlih leta. Malo li je na ovu skupoću, jeftinoću života? Šta te sad boli kurac za sve ono što je bilo, što te jelo, što te boli i bolelo, Sunce, ionako, sve, izmiri.

– De si komšija greješ muda malo na toj klupi?

– Hah ma eto izašo malo da uvatim ovo sunce dok je lepo…

– Ma šta on ima da greje nema tu ništa!

– Ahah e nemoj Javorka da ti dođem!

– Kolko beše ti dotera ima sedamdes?

– Sedamdes i treća moj ti.

– Uuu bre pa tu smo mi negde ooo evo ti ga i unuk, de si ti?

– Ma evo me čika Ljubo odo da se drogiram.

– Ako sine, nemoj samo da se drogiraš… Nego el završi tu školu, te fakultete više?

– Pa jesam bre este pili onomad za čast izlapotine jedne… a šta vas dvojica radite grejete muda na tom suncu? Zabole vas, uživate…

– Ma šta ste svi zapeli od jutros za ta muda koj moj više… Javorka!

– Oće te ženimo više da ti zaigramo kolce ja i deda još jednom pa na onaj svet?

– A jes nismo mi te sreće još vi imate piva da poločete i rakije da poližete!

– Eeee meni i tvom dedi ostaje još samo da se grejemo na suncu i da na saranama pričamo bolje on nego ja…(uzdah) Nego ajde bre Mikane de sipaj onu tvoju po jednu, sad ne pijem lekove, šta si se stiso tu…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Zamastiti tanjir

Као што код нас ваља залити и за најмању ситницу, тако је и обичај да се и презалогаји кад се деси неки мање или више значајан догађај. Што више, то боље, јер што би рекли наши стари, ваља тако, против урока и душмана, а све то зарад сопственог и туђег бољитка.

Не замасте се тањири само за свадбе, испраћаје у војску, славе, крштења, рођендане, веридбе… него и за куповину намештаја, уградњу ђакузија, одлазак таште у бању и сл. Замасте се тањири обилато и за сахране, да се испоштује покојник, да се случајно не повампири, да се не кочи напредак покојникове куће, да се та кућа не затре.

Зато седи, замасти мало тањир, ваља се.

– Дођи, куме, сутра код мене. Печем прасе и јагње. Милијана, твоје кумче, положила вожњу. Јес’ да је полагала осам пута, ал’ боље икад него никад.

– У, бре, куме! Па зар на ову скупоћу да се трошиш за једну дозволу?

– Ваља се, куме. Ваља да се мало замасте тањири, да нас не бије малер.

Preuzeto sa http://vukajlija.com