Besumično i neprestano pozivanje na istu. U modernog vremenu i moru tranziocionih gubitnika, inteligencija, i to ona tzv. prirodna, prestavlja najveći životni uspeh koji ih heterogenizuje od okoline.
Zdravo, Petre!
– E, ‘de si, Glavonja, šta ima?
Evo, brate, došao kući, nisam bio od prošle Nove godine. I nemoj to Glavonja, ozbiljni smo ljudi sad.
– E, brate, to je karakteristika glupih ljudi – stalno se nešto ljute! Inače, šta radiš?
Evo, sad sam u Parizu, spremam master tezu, pošto sad odlučio opet da je branim za višu ocenu. Na master studijama sam.
– Masterbiraš? To ono kao drkanje, samo što si u tome pravi master, je li, ha-ha?
He-he, ne to je ono što ide posle fakulteta…
– Znam, ložim te, nego, što odbi ocenu, šta si dobio?
Na osnovnim studijama sam imao prosek skoro 10, a retard mi na tezu dao 8!
– Šta ti dao?
Osam!
– Na kurcu te nosam, ha-ha! Slaba, bre, vama ta škola, zatupite skroz od nje, nećeš se ti snaći tako u životu!
Preuzeto sa http://vukajlija.com