Davno, nanese put covjeka i slugu mu kod njegovog kuma, i zanoce.Pa posto je kuca bila mala moradose svi spavati u jednoj prostoriji, domacin i zena mu, gost na jednom (i jedinom) krevetu i sluga naravno kod vrata gdje mu i jeste mjesto. U neko doba noci prijebe se domacinu pa ce ti on zeni:
– “Hajde daj malo.”
– “Ma suti cuce kum.”
– “Nece, jacu to brzo ko brzi voz.”
I stvarno tako bi. Nakon sto je domacin zaspao, poce se i kum meskoljiti oko kume:
– “Kumo daj bona malo, uh sto sam zagorio.”
– “Joj nemoj bolan cuce mi muz.”
– “Nista ti ne brini, ja cu brzo ko ekspresni voz.”
I stvarno tako bi.
Ostatak noci prodje mirno.
Ujutro kad su svi ustali, poce razgovor o tome kako je ko spavao; domacin fino, domacica isto, kum takodje, pa tako dodje red i na slugu.
– “Pa bilo je dobro samo neki brzi i ekspresni vozovi svu noc tamo-amo a moja rampa svu noc dolje-gore.”
Pročitajte još na strani: http://www.vicevi-dana.com