Učenje u čitaonici

Najveća studentska zabluda od kada postoje fakulteti.

Sutra je ispit. Izlaziš već peti put. Nisi uopšte učio jer već sve znaš a znaš i to, da opet ništa neće zavisiti od tebe i tvog znanja, nego od toga da li je profesor sinoć dobio pičke od žene/ljubavnice/studentkinje.

Ali valja malo ponoviti gradivo… U stanu ne možeš da učis, jer cimer dovodi ribu na trs i lako prihvataš 200 dinara mita. Odluka pada na čitaonicu.

Ulaziš u čitaonicu. Nije ti prvi put, ali prvi put sa namerom da tamo učiš, a ne da koristiš besplatan internet.

Čim otvoriš vrata, svi te odma pogledaju pogledom Taška Načića. Kad uspeš nekako da preživiš toplotni udar i vonj koji preti da ti sprži obrve, sedaš na jedino slobodno mesto koje pre toga moraš da oslobodiš od limenki, čaša, kesa i 24 časa.

Konačno se gnezdiš, vadiš knjige, dodatni pribor i tad počinje predstava… Za sve što te je do tad boleo kurac, počinje da ti smeta. Ne uspeš da pročitaš ni jednu rečenicu, a da neko ne uđe ili ne izađe, a da ne lupi vratima. U čitanici se pije, jede, sastavljaju se tiketi, priča se telefonom, priča bez telefona, a ako uvedu i kondomat počeće i da se jebe.

Onda konstantuješ da od učenja neće biti ništa i uzdaš se u pičku profesorove žene, ljubavnice ili studentkinje.

Preuzeto sa http://vukajlija.com