Ubači Deja!

Poklič koji se najčešće mogao čuti po TV salama studentskih domova u Novom Sadu (kao i u drugim univerzitetskim centrima, stecištima budućih akademskih građana poreklom iz krševite, ali ponosne republike) za vreme utakmica fudbalske reprezentacije Jugoslavije krajem 80-ih godina prošlog veka.

Naime, Dejo Genije Savićević jeste bio virtuoz s loptom, ali nije baš bio u milosti selektora zbog svoje prevelike potrebe za soliranjem te je mečeve često počinjao s klupe….

Igra se treći minut prvog poluvremena, Mehmed Meša Baždarević šalje pogrešan pas. Dva prva reda u TV sali (rezervisana još u cik zore kratkom porukom: “Ko ođe šjedne kukala mu majka”) istog momenta skaču na noge junačke i kreće bujica komentara:

– Ama viđe ovog nesoja što čini!

– Ma vadi govna napolje, jadan!

– Ubači Deja, oca ti jebem!

– Ubači Deja! – horski odjekuje TV salom…

P.S. Eh, kakva su to fudbalska vremena bila kad jedan Genije nije imao sigurno mesto u nacionalnoj selekciji (iliti repki što bi rekli savremeni ljubitelji fudbala).

Preuzeto sa http://vukajlija.com