Sindrom Vokija Kostića

Komponuješ muziku za „Ko to tamo peva“, najgledaniji srpski film ikada, i za još stotine filmova, pozorišnih predstava, TV serija. Još tu ima nekoliko hiljada balada te stotinak dela ozbiljne muzike. Onda umreš, a kada tvoje ime kucaju u Guglu prvo im izađe odrednica „recepti“, pa se svi sete beskrajnih i bespredmetnih dijaloga sa kuvarom Andrašem o nivou ljutine mađarskog paprikaša.

– Kako mi do jaja ova muzika tandan dondon kad Taško Načić trči za autobusom. Živi piš.

– To je Voki Kostić komponovao.

– Šta, onaj kuvar?

————-

– Ćao, Goksi, mogu fudbalicu sa vama?

– A ko si ti, klinac?

– Sećaš se, igrao sam celo prošlo leto sa vama, plaćao svima pivo ispred dradže i onda skočio u tuču za tebe, dobio deset šavova na vugla kada me debeli cigan Ciga zavalio zidarskim blokom.

– A, ti si mali Smare što se usro pre pet godina, pa ti baba donosila gaće i roze papir za dupe na igralište? Aj može, idi na gol.

Preuzeto sa http://vukajlija.com