Čovek koji mehanički radi sve. Žice mu nisu povezane sa mozgom, ne razmišlja.
Kad malo bolje i pogledaš, pa kad i da stigne da razmišlja. Stres, haos na poslu, šef, busplus kontrola, neplaćeni računi, saobraćajna, žena i deca… Ma, idi bre. Dobro su još i normalni.
– Dragane kontroliši se, otac Gavrentije još opeva.
– Izvini Vesna.
– Aman čoveče, sahranjujemo moju majku. Batali da se drapaš, gleda narod.
– Neću više, izvini, mahinalno sam.
– Eeej, em mi nije lako, em sam tužna, prekini da me vataš.
– Izvini, kad god obučeš tu haljinu setim se one noći na Labudovom brdu kad smo se pet puta…
– Jaoooo, barica, barica….
Preuzeto sa http://vukajlija.com