Samo jedan:
javljati se neizostavno svima na koje naiđeš
Sedi baba (bez šale, od jedno pred rušenje Berlinskog Zida) na tremu, kuća iznad česme.
– Dobar dan!
*odmeravanje*
– Čiji si ti?
– Pa…Radmilin i Petrov (roditelji)
– Čiji…?!
*jao da, pa je matora ona, garant zna samo babu i dedu*
– Zoričin i Pavlov!
– Čiji, mori?!?
– …..od Ružicu i (kako beše pradeda, jbt)…Sretka.
– Aaa, pozdravi gi, baš si čedo, jubi gu bajka!
– …..
Ali i dalje je red, i mož’ ga jepsti.
Preuzeto sa http://vukajlija.com