Tajna opstanka dugih veza, konstantna borba ljubavi da pobedi dosadu.
Negde u nekoj meksičkoj faveli, na egzotičnom vikend putovanju:
– E, dušo, aj sad ja kao izađem ovako u peškiru iz sobe, i kao lutam hodnikom, i banem ti u sobu, a ti se pretvaraš da me ne poznaješ. Važi? A, stavi i ove veštačke brkove.
– Važi, draga…
(Draga kreće i vraća se…)
– E, a ajde ja ipak da te vežem za krevet, pa kao promašim sobu i ti me zoveš da te oslobodim. Može tako, tako mi se čini uzbudljivije.
– Može, dušo, ajde…
(Izlazi iz sobe. Posle 5 min u sobu upadaju crnomanjasti meksički krimosi, spremni da se nekome najebu keve)
– Donde esta la droga?
– Uh, jebote! Opet promena plana. La draga je izašla napolje, sad će da se vrati… – gleda ih sa mučninom – Ako ćemo vozića, ja sam poslednji. Pičku ližem samo svojoj ženi, u slučaju da je neko od vas ima. Što li sam se koj’ moj žalio da nas ubija rutina? Sreća te nismo otišli u Japan…
Preuzeto sa http://vukajlija.com