Pustim Drugi i surfujem na kulturi

Svijet je ovaj tiran tiraninu a kamoli duši blagorodnoj, a naš ti je čovjek goluždravi tužna tica iskrivljena lika i poklonik sjaja svakakvoga, u vekovnoj borbi bednik: gura jadnik da uniđe u prvi kanal i jarugu pakla, da oseti miro original parfijuma svežeg mongolskoga, al stalno bi vraćan od profesionalnih izbacivača što ga prezru, nemilog pogleda, bez ozlijeda, ne udostojivši ga, ni objašnjenja ni razloga, pa se na kraju mučenik i preda:

Pređe u drugi kolosek, odijel za sirotinju, traka za spora vozila, traka zaustavna, zabrana prilaska Leni Kovačević, ukrajinski zejtin, estonski riblji ćevapi, sardele Beograd Rijeka Crnojevića, Narodna kuhinja je ok stvar, mandarine s neba pale naša vrata zatrpale.

I uvide naš junak, baš na dan svetoga Ivana L. Lalića, da korak ne može održati sa svim tim belosvetskim sjajem i šljaštanjem svuda okolo, sa potražnjom i ponudom, da redovno gubi, ispada smiješan, neprilagođen i nedostojan preliva sjajnih pogleda koji ga potvrđuju kao člana čopora. Uviđajući dakle svoj poraz, pritešnjen, on rešenje konačno nađe u preziranju svih tih carskih mrvica lažne kinske krune, baca izbledelu od pranja porfiru i zaključava se na Mansardu, pali tv lampaš crno beli, pušta Drugi, zaglavljuje dugme na daljinskom i frlja ga negde na tavan.

I od toga dana blagosloveno gasi dotadašnji godinama sklapani nakaradni razum i polako se budi ono iskonsko kulturno siortinjsko u njemu – period inkubacije nekoliko nedelja – čisti se kulturom ko kefirom i semenjem lana, kenja zavijutke skočkova, skida sve naslage visokorezolutne pohotnosti žudnje koja nikad nije mogla, uvek gladna, da se ispuni.

E eto me pijem 7 kafi na dan 28 cigareta i 19 votki, čuveno pravilo 7-28-19, koje ustvari označava 28. jul 1919. kad je Toša Manojlovič poručivši špircer poždrignuo u kafani, u Moskvi, u Beogradu, onda pustim Drugi i surfujem na kulturi: Trezor, manjine, oslobođene mečke, kulutra, hemijski eksperimetni, Branislav Radivojša Platiša, Vavilon, Tv mreža, Čitanje pozorišta, Kulturni dodatak, Metropolis, Izbor beloruske poezije na romskom, onda otvorim prozor da prhne iz ruke stvorena ofucana gugutka umazanih krila naftom i uđe snježna princeza Bojana Maljović da sredi po kući, isprazni pepeljare i zadovolji neke čisto ancilarne ljubavne potrebe, posle je otpremim mesecu nazad dok njen otac Branimir Brstina pomalo nervozno šilji brke u oblaku i govori ajde ajde.

Preuzeto sa http://vukajlija.com