Slično tendencijama u obrazovanju, i u biznisu je danas veoma važno da ime firme zvuči veoma moćno. Tako više nije dovoljno da ti se preduzeće zove „Kombinat“, ili „Drvopromet“, već mora da zazvuči nekako moćno. A šta je moćnije nego kada nasadiš na kraju naziva sufiks „eks“.
Interesantno je u tom smislu da kako je rastao broj firmi sa tim sufiksom, tako se uopšte u zemlji povećavao broj trange-frange preduzeća.
A: Maćori, hajde da smislimo neku prevaru!
B: Šta si mislio, brate?
A: Nemam pojma, moj ćale živi tamo u Pripizdini i šef je zemljoradničke zadruge. Kaže zadruga pukla, nema više ništa, samo neko đubrivo, koje ionako daju seljacima za dž. Pa ja nešto mislio da odemo tamo, osnujemo preduzeće za posredovanje u restruktuiranju i prodajemo to đubrivo…
B: Brate, sve kul, samo što bi seljaci kupovali od nas, kad ionako mogu da dobiju za džabe!?
A: Pa, maćori, budi kreativan. Možemo da kažemo da donosimo unapređenje kvaliteta rada, kompjuterizovanu proveru kvaliteta i prisustva aflatoksina, pa ponesemo šatro naša dva laptopa, nešto malo čukamo i onda prodamo…
B: Opako matori. Kako da nazovemo preduzeće…
A: Kontam nešto… „Đubreks“
B: Do jaja!
Preuzeto sa http://vukajlija.com