Čarape koje uveče pred spavanje NASLONIŠ na zid pored kreveta
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Čarape koje uveče pred spavanje NASLONIŠ na zid pored kreveta
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Najblaži način da nekom saopštimo da je glup.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Ja, ti i mi.
Svi se mi proseravamo ciframa… "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"… U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara…
Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200…
Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula… i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih… hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja…
I sada pomnoži.
Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika".
Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici… Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih.
——————————————————————-
Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
To je kad Đilas zaprašuje grad smrdljivom vodom i nada se da će komarci istripovati da je to otrov.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Izraz za prosečnu devojku koja se ničim ne ističe ali ne bi smetalo da je pridružiš u tefter omandanih.
– dobra ona Maja
– aha
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Жена која и у Зони Замфировој изгледа као да ће сваки час да седне за клавир и проговори латински.
Preuzeto sa http://vukajlija.com
Glupo pitanje koje zahteva isto tako glup odgovor.
‘De si?
Dobro, ti?
Preuzeto sa http://vukajlija.com
– Šta je demokratija?
– Ja ga teram u pi*du materinu, a on odlazi tamo gdje mu se hoće!
Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/
Развојни пут једног другачијег осећаја боли.
То је такав осећај који се разликује од свих њему иоле сличних. Осећај који скоро па да и нема додирних тачака са оним што је написано у стручној литератури. Чудан осећај.
Резултат је спољашњих утицаја али не оставља трагове на кожи. Нема отворене ране, нема модрица. Нико неће приметити.
Све док не проговориш. Е, тад та кнедла што ти стоји у грлу постаје итекако приметна.
Почнеш лепо да кркљаш, да шиштиш, да пиштиш, да немо отвараш уста, као риба на сувом, да се гушиш бре. Изгибија. Асфиксија. Фантомски прсти око твог врата. Небитно.
Е, онда изводиш одређене ритуале да одагнаш те духове. Залијеш нечим. Неким пићем чији се садржај изражава у процентима, а ту не мислим на стопостотни сок од наранџе. То је само шарена лажа.
Елем, када се ратосиљаш тих аветских руку што те гуше, када та кнедла и све остале пичке материне што су ти правиле застој у грлу крену доле, да се то све покуша фино сварити, неретко ће ситни фрагменти те кнедле скренути с пута а њихова есенција ће путем којекаквих жила, вена и артерија да се обре у средишту кардиоваскуларног система. У том јебеном перпетуум мобилеу што чорбу не троши, већ рециклира. Ту већ настаје куршлус. Отров почиње да куља венама и да се шири као шумски пожар. Све је захваћено и све гори и сагорева, па и алкохол. Ватра тиња и тиња. Белим па наранџастим па црвеним сјајем, црпећи из тебе сав кисеоник што јој је на располагању. И тако све док се напокон не угаси, жар утрне а пепео затрпа ружним успоменама.
Е, а онда те заболе неопрљени курац.
Preuzeto sa http://vukajlija.com