4.7 C
Belgrade
Petak, decembar 12, 2025

Srpska matematika

Glavni krivac za sve.

Prestali smo da se množimo,podeljeni smo na sto različitih strana,oduzimamo se po kafanama,a presaberemo se tek kada nam se sve obije o glavu.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vicevi dana, odabrani vic dana za 2010-10-23

– Kako stvoriti najveći cirkus na svijetu?
– Prekriti bivšu Jugoslaviju ceradom!

Ostali vicevi nalaze se na http://www.vicevi-dana.com/

Humor na mozgu

Стање у глави сваког позитивца, зајебанта, шаљивџије и уопште, било ког лика веселе природе. Такав лик (готово) увек носи благи смешак, расположан је и стално спреман за неку спрдњу и зајебацију. Сама његова појава може да ти у тренутку поправи расположење, док су његове лудорије и аутентичне приче такве да често помислиш: "Мени се од њега и бешика смеје. Стварно ћу почети памперс да носим кад сам с њим."

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ruzmarin

Biljka na kojoj se gaje svatovi

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Malo galsko selo

Србија.

Окружено непријатељским логорима (базама); колективно помахнитало становништво у трипу да је најјаче на свету; ради опстанка се конзумира чаробни напитак (на бази шљиве најчешће); свима је печени вепар (прасе) ултимативно јело; становништво се лечи код травара; клесање камена (менхира) је једини облик привредне активности.

Једина битна разлика је што нема ко да веже уста бардовима Хармониксима, који се сваки дан деру по телевизији.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Momci sa ulice

Тврди момци, момци са врелог асфалта… Три зуба-Два падежа-Један разред ОШ-а.

Сви смо ми одрасли на улици само што се неки, уз смешак, сећају дана глуварења по улици и направљених срања па онда оду на посао, факултет или код девојке, а неки и даље, са 25 и више година називају себе "Момцима са улице" и разбијају прозоре, звоне па беже и краду сладоледе па онда круже приче како су они криминалци, дилери и убице.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Nepotizam

Kada diektor u firmi uvede red, rad i rod.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Okačiti muda o klin

Završiti jebačku karijeru. Prestati sa jurenjem sojki, snaša, treba ili, drukčije rečeno, raznorazne pičetine. Razlozi za to mogu da budu brojni, a najčešći je taj što muškarac ( u daljem tekstu: nosilac muda ) zbog neke određene sojke odluči da svoja muda ne ustupa više drugim sojkama, već kačenjem istih o klin stavlja svima do znanja da su njegova muda rezervisana samo za jednu sojku, koja njima može da se posluži po potrebi. Nosilac muda je ubeđen u to da je muda svojevoljno okačio o klin, a nije ni svestan da se u stvari ništa ne pita i da njegova muda uopšte više nisu njegova, nego sojkina.

Drugi razlog je uglavnom vremešnost nosioca muda, koji usled davnašnje godine proizvodnje odlučuje da se povuče i oslobodi prostor mlađim naraštajima.

Treći razlog je, u stvari, trajni gubitak muda sa kojim nosilac istih ne može da se pomiri, pa ga prikazuje kao svojevoljno kačenje o klin. Naime, u ovom slučaju muda predstavljaju hrabrost koju nosilac muda vremenom gubi, jer postaje zreliji i shvata da više "nema muda" da uleće u situacije u koje je kao mlađi uletao bez razmišljanja.

– Nego, ne pričaš mi ništa o burazeru. Kako je on? Je l’ još menja trebe k’o čarape?

– Ma, jok, bre… Zaćorio se u neku ribicu, okačio muda o klin… Kaže da mu je ona sve u životu i da ne može da živi bez nje.

– Zajebavaš me?! Pu, jeb’o te, kud mi reče, sad sam se smorio. Gre’ota, čoveče, kakav je to jebač bio…

– Čika Milorade, ‘oćeš sa nama do grada večeras? Idemo u neku akciju, a pošto je teta Milena otišla na selo, mislili smo da ideš sa nama. Možda padne neki sex.

– E, deco moja… Prošlo je čika Miloradovo vreme… Davno sam ja okačio muda o klin… Sad vi mlađi treba da se pokažete.

– ‘Alo, bre, matori, pazi kuda ideš, bre! Šta nalećeš na ljude po ulici?!

– Izvinite mladiću, ali vi ste naleteli na mene, ja sam samo…

– Ma, nemoj da se raspravljaš sa mnom, bre, da ti ne polomim pičkurinu sada!!!

– Izvinite mladiću još jednom, neće se ponoviti ( u sebi: eeeee, vid’o bi ti s kim imaš posla, samo da nisam okačio muda o klin ).

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kao za sebe

Квалитетно, рад са пуно пажње и прецизности.

– Даро скувај ми каву, ал` онако, као за себе.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

odlazak do prodavnice

višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.

atina, 467. pre n.e.

dom porodice Burusis

Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije….sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli…

Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..

.

.

Zenon: Des Stavro ša ima?

Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima…

Zenon: Aha…Sad si na pola puta, otprilike, a?

Stavros: Recimo…

Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l’ kapiraš?

Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,…(O Zevse moj, koji bolid…)

.

.

Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?

Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines’ bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..

Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici… Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?

Stavros: Pa ono, umem..

Spanulis: A je l’ lokomotiva zviždi?

Stavros: Jašta da zviždi.

Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!

Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem…Aj moram da palim ja sad, pozdrav…(cccc, šta uzo učini od čoveka..)

.

.

Pitagora: E Stale jes to ti?

Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..

Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,…

Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..

Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste…Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?

Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l’ ovako?

Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,…..taaakoo…E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza….

Preuzeto sa http://vukajlija.com