6.1 C
Belgrade
Subota, februar 7, 2026

Rikošet

Odbij.

Robi: Šefe zakaj mi se ne javljate? Nisam primio plaću pet mjeseci!

Lukić: Biće, Robi, biće.

Robi: Ta u majčinu kad će bit’? Oću odma da se isplate sve zaostale plaće i meni i igraćima!Ta ne možemo ovako više funkcionirat!

Lukić: Rikošet momak!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Radna temperatura

Temperatura sa kojom ‘oćeš-nećeš moraš sutra na posao.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Okrenu se i ode

Najšmekerski, uberkul, jednostavno polubogovski način za završetak određene radnje. Bez ikakvih komentara, skoro bezosećajno, lagano, sa dozom misterije, napuštanje mesta događaja.

– I tako ja izduvam 300 kinti kad je palo crno. Iznervira se k’o haški sudija kad mu pomenu Šešelja. A pored mene lik osta’ bez 40 soma.

– Au! Jebote! Taj mora da je bar stolicu razbio.

– Jok! Lik samo zapali cigaru, okrenu se i ode.

————————————————————————————————–

– Istovaramo ćale i ja juče iz kamiona novo centralno grejanje. Teško k’o đavo. Krene ono da klizi sa prikolice, malo fali da nam odseče noge kad uleti neki lik podiže sve i spusti pored.

– Izvuk’o vas čovek. Jesi ga bar častio pivom?

– Hteo, ali nisam ni stigao. Istovari čovek, okrenu se i ode.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Srednji prst

Prst koji je svoje konačno značenje dobio još u davna vremena, kada je prvi muškarac stavio burmu na domali prst i glasno rekao – do kurca.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Čuva malu decu

Vrhunski stepen kvaliteta tehničkih uređaja. Može da radi sve što mogu ostale džidža – bidže i još mnogo više.

– E brate vidi što sam kupio fon. Ima kameru, mož’ na net, ima pun kurac memorije, snima, nema šta ne može. Može i da čuva malu decu bre!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Razgovaraćemo posle

Rečenica kojom vam roditelji stavljaju do znanja da će vas oguliti od batina kada budete sami.

Sin: Tata, polomio sam babin prozor…

Tata: Dobro sine, razgovaraćemo posle, kada odu gosti.

Sin: Jel’ da uberem prut ili ćeš kaišem da me razgovaraš?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Proleter

Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.

Kad ima – troši, kad nema – ćuti. Kad jebe – JEME, kad pije – plaća za sve. “Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu“ (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.

Ma kulijana od čoveka. Al’ ne zameraj mu se ni pod razno.

Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.

Preuzeto sa http://vukajlija.com