4.7 C
Belgrade
Petak, januar 2, 2026

Kiselo grožđe

Mehanizam kojim sebe možeš da ubediš da ti nešto što želiš u stvari i nije potrebno uglavnom iz razloga što i ne možeš da ga imaš. Savršena zabluda koju podmeće mozak nakon koje se mogu pomiriti želje i stvarnost. Čovek će i dalje biti praznih šaka, ali to nije ni bitno. Cilj je zajebati stvarnost i samog sebe i doći do onog svetlog i katarzičnog: „Da, nisam i nemam, a i koji će mi kurac!“ Jeb’lo te grožđe!

Korisna stvar.

E slušaj, razmišljala sam onako nešto uopšte i shvatila. Ja možda i nisam uspešna, ono, uspešna po merilima… Ma ko uopšte i određuje ta merila? Dobro, to je drugo. Znači, možda nisam uspešna, ali bar imam integritet. Pa da. Kad bolje pogledaš jesu li i te pare uspeh? Nisu. Evo ja na primer već mesec dana gledam onu crnu haljinu u onoj pozerajskoj radnji. Lepa je, a ja, ti znaš, cenim lepe stvari. Al’ je brate skupa! Nemam te pare. A i da imam i da na primer odem da je kupim-opet ne bih. Neću. Da dam toliki novac onoj izdepiliranoj pederčini ne bi li napravio još petnaest kuća u kojima će laditi dupe, dok mu te prnje šije maleni osmogodišnjak i z Bangladeša, koji posle deset sati rada ode svojoj trošnoj kući sa pola dolara u malenoj ruci i tužan kaže svojoj staroj majci: „Mama nisam gladan“, a jeste jebote. Ne ide. A šta kao neće me na kraju pojesti crvi ko i one bez haljine? Druga stvar, ja u ono verovatno i ne mogu da stanem. Za koga ga uopšte šiju? Za grisine? A gde su obline, pa pravo žensko, pa Rembrant pa Pramajka iz Lepenskog Vira. Gde? Ne, ne, ne potpadam pod uticaje. Biram da budem krupna i srećna. A i nekako sam više za ulaganje u duhovno, u obrazovanje, to je moj izbor. Dobro nije mi ni na tom planu baš sve sjajno, nije kao da sad imam sve desetke, ali jebeš ga, ko da i to nešto znači. Ja i ne studiram zbog aplauza. Pa evo ti pogledaj Kiša, čovek diplomirao sa prosekom osam i nešto, to znači da se našlo bar nekoliko gmazina koji su Kišu dali neke šlj ocene. Iz književnosti! Danilu? Alo bre! Sa druge strane pogledaj debelu Marijanu ima sve desetke i bere lovorike, ali džaba joj sve kad je debil. Pa reci je l’ bi pre bio Kiš ili debela Marijana? Ona bre devojka nema nikakav život, muškarca nije videla nikad… A gledaj Kiša. Dobro, ‘ajde sad, možda nije adekvatno poređenje, a i ja uopšte i ne pišem, i doduše ni mene ne jebu nešto toliko, ali onako kad bolje pogledaš…

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Čuješ li ti sebe?

Početak dijaloga šizofreničara sa samim sobom u toku duševnog rastrojstva.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Panonsko more

Једино море на које излази држава Србија, чију ћемо плиму, какве смо среће, кад-тад дочекати.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Tvrdoglava, preosetljiva, previše veruje ljudima

Jedine moguće mane naših estradnih zvezda.

Na šablonsko pitanje ingenioznih novinara nijedna naša estradna zvezda neće odgovoriti da je zavidna, licemerna, alava na pare, gorda, neiskrena, pakosna, podla, bezobzirna…

Ne, ako dotična i ima neku manu, onda je to jedna od pomenute tri osobine.

– I, možete li nam za kraj ovog intervjua reći šta smatrate svojom najvećom vrlinom, a šta najvećom manom?

– Pa sad, malo je nezahvalno govoriti o svojim vrlinama, ali ako već insistirate, za sebe mogu reći da sam pre svega iskrena, poštena, odgovorna, alturista…

– Hteli ste reći altruista?

– Aha. Takođe sam i plemenita, učestvovala sam u mnogim humanitarnim akcijama…

– Lepo. A imate li neku manu?

– Pa, umem ponekad da budem malo tvrdoglava.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Komentari u srpskim pornićima

Ово је непотребна, али неизбежна појава у домаћој порно индустрији, која служи искључиво да убије сваку жељу за дркањем, дозволи, мастурбирањем.

Порно деда мраз:

"Тако је, лижи деди курац, лижи"

Неки домаћи снимљен у Доминиканској републици, сцена где црнац прца у таксију неку нашу плаву бичарку:

"Тако ти је то кад немаш пара за такси, па мораш да се караш."

-А у курац, нећу ни да дркам, одох у манастир!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Obraz mu ne smeta

Džukela jedna nevaspitana. Ni trunke savjesti, lijepih manira, poštovanja ni obzira prema drugima. Preko leševa će gaziti samo da dođe do cilja. Ali, to je samo jedna strana medalje…

Slobodan i otvoren. Što na umu, to na drumu. Bez zadnjih misli i skrivenih planova i uvijek spreman da uradi nešto oko čega bi se drugi dobro zamislio.

– Pasa Miraš… Učestvujem u žalost.

– Pasa, moj dobri Miraš… Eee, šta ćeš…

– Pivo bi jedno, ako ima ledno?

– Stidi se guzice kad obraza nemaš, tvoj je red da platiš!

– A ti reče što ćeš pa ja mislio da me pitaš što ću da popijem…

* * * * * * * * * * * * *

– Ne ponesoh kupaći a tako bi se rado u vodu bačio!

– Nisam ga ni ja ponio ali ću se okupat pa ko osta, osta!

– Kako ćeš u bokserice, zar te nije sramota?

– Obraz mi ne smeta ni gologuz, a ne u bokserice. Što, da mi ti silni ljudi na plaži ne zamjere?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Zid sagradjen od ega

Зид, најчешће у канцеларијама тако назови професионалаца накарадно украшен великим бројем цертификата, диплома и токенима о академским успјесима. Груб број ових остварења имплицира и говори о његовој супериорности и вјештини над осталима. Професионалац се служи зидом као огледалом, у томе квадранту је његових триес и нешто година успјешног рада, живот му је испуњен колико је то могуће. Појачана професионална перцепција и софистицираност. Его који кипи.

Предност его зида јесте да ће клијент увијек лакше да се лати новчаника и потегне за парама када примјети тај зид космичких размјера егоизма.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Tautologija

Tautologija je sve ono što ono što nije tautologija nije.

-Kada jednom uđemo u EU, podići će se standard i naši zakoni će se prilagoditi evropskim.

-A kada ćemo ući?

-Kad podignemo standard i prilagodimo zakone evropskim.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Datumi rođenja tebi dragih osoba

Najpoznatija loto kombinacija.

– Daj bre jedan listić meni, da vidiš kakav sam sretnik!

– Šta ćeš opet kao prošli put? Mene, babu, dedu, tatu, mamu i sestru da okačiš?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kafanski život

Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš“, odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!“

A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo.

Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.

Preuzeto sa http://vukajlija.com