12.6 C
Belgrade
subota, april 27, 2024

Cveće

Cveće nam dolazi u svim bojama i oblicima, neko je žuto, neko je crveno ali svako smrdi i ima fantastičan efekt na žene. Cveće kao da je svesno toga pa ruže, na primer, imaju trnje da ih žene ne bi jele a orhideje rastu na najvišim planinskim vrhovima, opet da ih žene ne bi jele.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Razgovor za posao u Srbiji

Kume, onda, jesmo li se dogovorili?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Neša Galija

Ненад Милосављевић. Матори хипик, бивши СПС-овац, човек који је сањао стару љубав, помогао православљу да дође са југа, и помогао обнови више, исто тако православних манастира, од великог Матеје Кежмана. Воли да гледа женске неким другим очима, онако како не треба, а прича се да је њему заспала Војводина, иако је је из Ниша.

Оно о чему се мање прича је то да је Неша прљави матори педофил. Добро, не баш ранга Жике Тодоровића, он већ натачиње бебе, ал сигурно је за два круга оставио Дамблдора и Ацу Поштара. Срео је тако на својим путовањима крајем двадесетог столећа неко девојче које дрско имаде година колико Котор векова. Наиме, водећи се чињеницом да се Котор под тим називом помиње тек од епохе Немањића, Неши је прстима шапутало и уснама га миловало дете од неких осам година, а за то се мардеља, за то се мардеља чак и у Јапану.

Е, мој Шоне, да си рекао Акрувијум то би већ било берли лигл, овако си се самодрукнуо.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Meto babi za života

Јефтин епитаф оцу!

Ово такође може бити схваћено као породична несрећа проузроквана лошим понашањем и делима сина који тек треба да се докаже као човек!

Отац: Јел се сад долази кући? Ди су новци из запећка?

Син: Био сам код Мите на картању, а новаца нема све сам спичко!

Отац: Сву уштеђевину си прокоцко?

Син: И коње, голубарник, штале, јарце све …

Отац: Е сад си ми га мето за живота!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Tetkice na prozoru škole

Ukras fotografije svake generacije maturanata.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Pasji život

Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.

Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vesnik proleća

Oba para dugačkih gaća na konopcu za sušenje veša.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Polivaj!

Узвик при пишању по сиротињи тј. пуњењу бораније. Нешто као опааааа, само што ово не може да се изговори у било којој ситуацији. Само у моментима апсолутне и тоталне доминације, иживљавања и понижења. Може се поливати урином или спермом, у зависности од случаја.

*гледање НБА утакмице*

– Шта раде ови Лејкерси… Види га Кобишка кол’ко се издркава! Ма не дај ником бре, ма шутни тројку из окрета! МА ДА, БРЕ! ПОЛИВАЈ ЧОБАНЕ ИЗ МАЈАМИЈА! ПОЛИВАААЈ!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Na leru

Obavljati posao sa neviđenom lakoćom, bez preteranog uzbuđivanja i cimanja. Odstraniti sve suvišne pokrete, ponašati se krajnje profesionalno, ali u isto vreme i ležerno. Takođe ovim načinom rada ili vršenja svojih dužnosti, stavljate ljudima do znanja da ste majstor svog zanata.

-Jebo majku ovaj Bekele, pa beži im preko sto metara.

-Pusti ga u kurac, dok su ovi trčali kao klinci za medalje, on je za život. Ne mogu ga pobediti, pa da ga Torkinsen kopljem gađa. Vidiš da trči na leru, šta će tek biti ako odluči da premota!

Preuzeto sa http://vukajlija.com