8.9 C
Belgrade
Petak, novembar 7, 2025

Naše gore list

Svako kome se prezime završava na ić.

Pera Detlić

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Besplatna info linija

Preteča hotlajna, ženska osoba sa seksi glasom vam govori vreme.

PING

-TAČNO JE 2 SATA 10 MINUTA 10 SEKUNDI!

-To maco pričaj mi još!

PING

-TAČNO JE 2 SATA 10 MINUTA 20 SEKUNDI!

-Uf! Uf!!!! AAAAAAAAAAAA!!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Ljuti rival

Титула коју добија свака репрезентација која игра против наше, неважно на спорт.

Немци(Аутријанци и Мађари) – Они су нас два пута окупирали, увек тежили ка нашој територији, ваља се светити на терену.

Турци – 500 година окупације увек је довољан мотив.

Французи и Енглези – Маму им педерску, бомбардовали су нас ’99-те, а претходна два века су се само фолирали да су нам пријатељи.

Шпанци – Добри у скоро сваком спорту, па како човек да их воли.

Кинези и Руси и остале СССР државе – Још од комунизма покушавамо да покажемо да је наш бољи.

Амери – Њих ни мајка не воли, што бисмо и ми.

Швеђани – Они ће „наше“ играче (Ибрахимовић) да узимају. Стока!

Несврстане земље – Доказивање супериорности.

Грци – Пријатељски ривалитет, по систему „ја тебе песницом – ти мене столицом“

Државе екс-Ју илити „Земље региона“ – није потребан посебан коментар.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Bravo

Узвик охрабрења које углавном старији бебопазитељи упућују малом детету које је управо оверило бетон или сличну тврду подлогу, а све у циљу инстант одагнавања страха, скретања пажње и превенције епске дерњаве. „Није ти ништа, добар си“, у амбалажи звонке похвале.

:клинац гекнуо са тобогана, присутни: старији буразер и аскурђел:

– Браавоо, благо деди. Ништа, ништа. Браво!

– Деда, шта браво, јебем ти пејсмејкер, видиш да се испресавиј’о ко свастика!? Симо, кажи нешто!

– ‘Де бре видим, лево 23%, десно отварам само пред пензију. Товари брата у колица, идемо… Бравооо, дедино.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Džimi, Džoni i Džek

Tri američka veterana. Tri ratna havera. Česta imena koja su značenje proširila i na tipove karaktera. Sada bilo gde u svetu možeš da naletiš na nekog Džimija recimo, ili ma kog od ostala dva Dž.

Džimi je Džimi, i tu nema mnogo priče. Nevičan ljudima, niko ga do kraja nije upoznao. Ne snalazi se baš u ovom svetu, ne sviđa mu se sasvim, želi da ga menja, a ne može da ga promeni. Zato je Džimi tiha, umetnička duša, zamišljen, stalno zagledan u nešto, odsutan. Podizači raspoloženja, alkohol, „jedna žena odnela je sve“ ljubavi, Pink Flojd i često zatvaranje u sobu i sebe su delovi Džimijevog lika i dela. Kasnije, ako doživi to „kasnije“, brada, zapuštenost, neki truli brak, uz malo sreće dete koje ga vuče napred, i neko čistokrvno umetničko delo koje mu je život dozvolio da ostavi svetu.

Džoni je lepotan, mladi šmeker, kicoš, mangup, nadasve dobar momak, koji je kasnije napravio par grešaka u životu. Brz, previše brz, divalj, iskren, jednostavan, jednako pun manira i uličnih fazona, zavodnik, tip kog bi matorci zvali na partiju šaha, decaci na fudbal, tašta na nedeljni ručak, Siniša u reprezentaciju pa i da ne zna himnu… Ipak, Džoniju se nešto uvek desi pa da tu tuđu ljubav prekrije sažaljenje, seta. Zagriju mu plahovito srce, pošalju ga u rat… Ili poveruje džukcima da je posao čist. Možda je gurao tamo gde ne sme. Ako je Džimi dusa, Džoni je srce. A kakvo je to srce ako ne krvari. Pod stare dane, muva se bircuzima, i dalje doteran, prave kičme, stara škola. I svi koji ga znaju, nakon razgovora sa njim, zagledani u njegove odlazeće korake, sa uzdahom pomisle, a „mogao je da bude veliki, samo da je malo manje ‘igrao za raju i zanemariv’o taktiku'“. Samo ta raja mu onda i ostane, sve hoće svoje.

Džek. On je jak, ćutljiv, mračan. Uvek tu, na kraju nekog šanka, uvek sam, jer je tako hteo. Spartanska snaga, lakonski odgovori, čelična pravda. Ako je Džoni jednostavan, Džek je binaran. 0 i 1, dobro i loše, crno i belo. Voliš ga ili ga mrziš. Kao i on tebe. Njega zadesi dilema, izbor, gde nema crvenu i plavu pilulu, već gomilu izlaza, opcija, borbi, bekstava… I on zagrize najveći komad, obuhvati mnogo ljudi koje želi da zaštiti, primi najviše udaraca, bez ijedne reči, žalbe, i jedino što ga posle održava živim je saznanje da je ostao dosledan sebi. Džek ne pravi kompromise, radi ubeđenja ide rukama na nož, nožem na metak, Jugom u Budvu. Poraz je opcija, predaja ne. Muda od dijamanta.

Oni su trojka koja bi mogla da sarađuje samo na putu za Oz. U stvarnosti, Džoni traži priču, ljude, osmehe, zaborav na sat, bekstvo od misli, Džek ne voli društvo ljudi, ali ni samoću, i trazi prikrajak, okrajak, kutak, gde je dovoljno blizu i daleko, sve to dok Džimi u begu, tamo iza roletne, stvara novi svet.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Novembar

Најнебитнији месец у скупу од дванаест. Такође у њему се завршава Шкорпија, а почиње Стрелац. Да није Чеде Чворка, не би ни знали шта је Шкорпија, још дупла. Најнебитнији знак. Сви су неки лавови, тигрови, овнови, стрелци. Ретко ко је шкорпија.

Некада је било ту нешто са 29. дотичним месецом, али се и то изјаловило. Хтели су да га учине битним, али је тежио небитности, што му је и основна особина.

Новембар је нешто као и четвртак. Дан пред петак. Месец пре децембра, када је иначе људи свуда унаоколо због сијасет слава, нових година и осталих верских и политичких творевина.

Срање од месеца.

– Брате оћемо код Кизе на рођендан, шестог новембра?

– Ае да има нешто у новембру сем Аранђеловдана?

– Па има, знаш новембар је некада био девети мес…

– Олади. Новембар је говно, ко четвртак. Ту је да употпуни празнину пред децембар. Ко предсобље јеботе. Ту оставиш папуче.

Preuzeto sa http://vukajlija.com