23.8 C
Belgrade
utorak, jul 8, 2025

Ona teta

PK

Imaginacija i otelotvorenje svih tinejdžerskih seksualnih fantazija. Dobrodržeća, naizgled pristupačna, vedra i nasmejana, uštine za obraz napaljenog bubuljičavca koji sluđen od tog nepoznatog osećaja strasti, odjuri kući na partiju besomučnog rukobluda.

Ubeđen da je taj majčinski osmeh, ustvari prikriveni pohotni poziv na orgije i sazrevanje preko noći, još bezbroj puta će proći kraj njene kuće. Da samo uhvati trenutak kad se sagne po čipkasti grudnjak u veš-korpi, i onda trkom nazad u sobu ili kupatilo.

Fantazija koju nikad neće zaboraviti, uveren da je mogao imati, samo da je skupio hrabrosti da je pita. Ali nije…

-Sećaš se one tete? One naše tete.

-ONE? Ko da je zaboravi? Al smo ga i bacali na nju, kad se samo setim.

-E, umrla je juče. U 70-toj godini. Doneli je u mrtvačnicu, i to baš u moju smenu.

-Auu. Jesi se skenjao?

-Onako… I mogu ti reči da i dalje ima onu ludački veliku sisu.

-Ne seri da si…

-Jok bre! Dal si normalan?

-Pa i ja reko…

-I čvrstu.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Snimanje domaćeg pornića

ПК

Ништа простије, ми јебемо! Километри бањалучке пичетене (седа(м) на једнога, зар се и то може?), паљанске статисткиње задужене за ерекцију пред сцену, суптилно кориговани сценарио “Бољег ћивота“ из пера Абдулаха Сидрана, у режији Николе Пејаковића… Јер, сви су жељни секса!

Ипак, треба буџетом од 300 јевреја надићи пимпеке диљем бивше Југе.

Где наћи кинту? Министарство вјера и међуетничке толеранције ће подмирити пола, а за остатак ћеш се захвалити Куморевечком музеју.

– Али, госн Додиче, како да направим сцену ђе обрезани муџахедин трти Косовку ђевојку на Романији?

– Снађи се! Ено ти Кусте, он бар нема проблема са идентитетом. Неке међеде метни обавезно, да има тај наш шмек, шчуо.

– Добро, добро, али да нас не потерају у вези са људским правима и заштитом животиња?

– Јебем те манита, немојте јебати међеде, него док се прича заплиће, живописни пејзaжи и то… ‘Оћу да ми филм освоји “Златни фалус“, јасно?

.

.

.

– Фаризада, 100 евра, снимање сутра у 3, ти у фереџи и димијама, аналац?

– Аферим, таман пред тезгу на Сокоцу.

– Онда се видимо. Запери пркно!

– А како друкчије?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Šalterezada

Шалтеруша која ти 1001 дан прича нову причу.

Добар дан, да ли могу да добијем уверење да сам жив?

Дан први: Може. Треба ти водопривредна дозвола.

Дан стоти: Да би добио водопривредну дозволу мораш да изградиш канализацију у месту пребивалишта.

Дан петстоти: Не можеш да изградиш канализацију ако немаш ХАЦЦП сертификат.

Дан 1001: Не можеш да добијеш ХАЦЦП без уверења да си жив.

И тако.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Zadnji ulaz

Bunar ispod dva brežuljka. Anal, brate, sestro, anal.

Poput mladih tinejdž dana, trenutak najveće sreće ti je onaj kada te devojka pusti na zadnji ulaz, dok joj matorci spavaju.

Samo što se ovde ta terminologija posmatra na drugačiji način. Otpozadi, ako me razumeš.

– Mačkice, mislim da je krajnje vreme da me pustiš da uđem na zadnji ulaz.

– Dušo moja, i na prednjem ti je trebalo pola sata da skapiraš kako se otključava brava, tek bi se na zadnjem sjebao. Moraš još da vežbaš, ali biće, jednog dana.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Masovna grobnica

Kutija u koju propali death metalac odlaže snimljene probe i pesme.

Tačnije, pokušaje pesama, krike i jauke koji treba da razbiju harmonije učmalog života, države bez perspektive, pete oktobre njegovog stvaralaštva, kratkotrajne izvore oduševljenja i nade da je to to, da će baš ova pesma da se svidi i nekom van njegove družine, prekine kolotečinu svakodnevice svirkama i hoćnim metalkama.

A, prekinuće samo izanđali selotejp sa kartonjare, da se pridruži moru drugih. Pesma krika i jauka koja umire u tišini, čeka svoj pokrov prašine i zaborav. Još jedna crna draga mladoga metalca.

Koliko god on želeo da od nje bude nešto, ona će ostati samo igračka preraslog dečaka, društveno prihvatljiv oblik bega od stvarnosti, frankenštajn debele ruke i tanke žice.

PK

Preuzeto sa http://vukajlija.com

600-842

Фантомски* број изузетно популаран код клинаца рођених 80-тих, тј. број редакције Трећег канала и за уживо укључење у Мандину емисију за клинце “С оне стране дуге“, недељом у подне. Осим што је то био царски шоу који се емитовао на некадашњем 3К у коме си могао директно да чаврљаш с краљем Мандом, а највише да би зацрвенео преко фона после његовог чувеног питања: Дддддаа! Да ли си се заљубишка? И ти кажеш ЈЕСАМ, истрпиш смех клинаца у публици и аплаузе, наведеш име своје симпатије а Манда те као телевизијски ћалац награди играчком из куће играчака “Пертини“ или таки неки курац, играчком по сопственом избору! Значи, у обзир долази и јебени АУТО НА БАТЕРИЈЕ С ДАЉИНЦЕМ рођаци! Ало бре, ауто на батерије у раним 90-тим није био ич зајебанција у временима кад народ није имао за леба. Осим ако ти матори нису били гастери.

Јебеш ми све, мислим да сам Манду у том периоду волео више од рођеног ћалета…

*Фантомски је био конкретно за мене, јер ја кретен провинцијалски нисам знао да треба прво окренути 011 као позивни за БГ.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Dirigovana kenta

Nedostižno. Nedokučivo i nepoznato čak i naučnicima sa univerziteta u Masačusetsu.

Ma, nema Boga! Precrtaj odma’ … pre ćeš dobiti minimum od 5, nego ovaj đavo.

Klintone, nema šanse!

– Auu, kakva riba, pffff, ma nemam ja šanse kod nje. Ta me ne bi ni pogledala.

– Kmkm, hm, dirigovana kenta, a?

– Jedi govna.

– Ma, izbriši je brate. Gledaj onu pored nje? Nije nešto al ono, ručne trojke…

– Jedi govna.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Igranka u Domu Armije

Nezaobilazna uspomena iz mladosti naših bakica i dekica (naročito onih rodjenih posle solunaca, a pre pionira, dakle zlatne 30te).Otprilike kao neka preteča naših današnjih ludovanja po žurkama, samo na mnogo finiji i dostojanstveniji način.

Ja: Deda, aj pričaj opet kako si smotao babu?

Deda: E sinko,ono je bilo zlatno vreme.Odemo ti ja i moj kolega na Igranku u Dom Armije.Ja se sredio,obukao uniformu,turio titovku na glavu,češalj u spoljni džep od uniforme,vojnički šinjel preko, zima je bila, pa uzjahao biciklu i krenuo.Znaš li kakva je to bicikla bila?Čuvao sam je dvajes godina, sredjivao,podmazivao…a onda je dam tvom ćaletu da je vozi , i on je prejebao za mesec dana.Lepo sam mu pričao kako da…

Ja: Dobro deda , jebeš biciklu, vrati se na Igranku.

Deda: A jes. I tako udjemo mi unutra.Svira vojni orkestar , sve moji drugari. Pevao Mile Slavuj,zastavnik,Djoka Džambas šef orkestra. I ta ko sednemo mi za sto, poručimo po ljutu,a ove drugarice iz fabrike tekstila gledaju nas i sve se smeškaju.Eeee sine , to su bile devojke, poštene ispravne, stidne, a ne ko danas ove golopičaste, znao se red…

Ja: Pusti sad to, pričaj dalje.

Deda: Vidim ja jedno devojče , ona lepa, lepa….pa rumena u licu, zdrava, prava.Kukovi joj ovoliiiikkkkiii, znači uhranjena, može da radja bez problema.I tu je ja ošacujem….

Ja : I…i…. šta je odnda bilo

Deda: Tad se Mile Slavuj rezdere sa mikrofona:DRUGARICE BIRAJU. A tvoja baba dolazi do mene , pogled u zemlju oborila od stida i tiho pita :“Druže, hoćemo li“.I ja ti se tu kao pravi gospodin…mislim drug naklonim , poljubim joj ruku i zatancujemo.

Ja: A posle, šta je bilo posle …

Deda: Pa šta je bilo …vidiš. Nekad gledala u mene kao u Boga, danas mi samo jede živce,jedan dan ću da poludim skroz i sve ću da zapalim.Majke vam ga nezahvalne, ja sam vas napravio, ja ću vas i ubijem…a i ti šta me zapitkuješ i zajebavaš ovde….kakve su ti ocene u školi.Misliš ja ne znam ništa…po ceo dan samo igram domine i čitam novine. O majke vam ga vaše …u grob ćete da me oterate u najboljim godinama…………..

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Čovek đule

U cirkusu osoba koju ispaljuju iz topa, a u životu osoba koju ispaljuju na sve moguće načine.

-Čekaću je još… Rekla je da će doći… Možda joj se pokvario autobus.

-Naravno… Jesi li razmišljao o karijeri u cirkusu?

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Društveni konzervansi

Konzervativne osobe koje konzerviraju neku apstrakciju. Čuvari društvenog poretka. Čuvaju društvo da se ne raspadne. Seratori, naročito tamo gde ništa nije sastavljeno i gde se sve raspada po logici stvari i gde sve već smrdi kao užegla turšija i kiseo kupus od prošle godine. Zarad toga što čuvaju nešto, po njihovom mišljenju važno, misle i da su neki faktor. Mudo, takoreći. Debelo i zadriglo u kolotečinu nepromenljive svakodnevnice.

-Brate, vreme je. Imamo još minut, rekli su mi da požurimo!

-Kako to misliš? Oni rekli? Šta oni imaju da nam kažu!? Ti si lud, mogu valjda sam da odlučim.

-Pa ako znaš, kreni!

-Tek tako? Ali nismo još spremni. Moram da razmislim, a i serija uskoro počinje. Onaj Oguz.

-Ali nemamo vremena! Previše smo čekali, nismo ispunili uslove, moramo bar taj, da nam se ide, da smo krenuli. Ustaj!

-Ne, ne mogu. Ako se odreknem svoje fotelje i priznam da je nezavisna od mog kreveta, nikad više neće biti ponovo moja. Gde ću onda da sednem?

-Na moj kurac, eto gde! Odoh sam sada da igram fudbal, a ti jebi nekog drugog! Kretenu.

Preuzeto sa http://vukajlija.com