17.9 C
Belgrade
Ponedeljak, septembar 7, 2026

Kamen za petama

Lagana šetnjica kroz blokove numeracije bliske brojevima 40 i 60. Odjednom se kroz vazduh promoli zajednička himna samostalnih preduzetnika i Kineza u tuđini. Začuše se alarmi plastičnih četvrtastih budilnika poređanih po obodu novobeogradskog buvljaka.

Ako si imao (ne)sreću da se obreš na toj glomaznoj pijačnoj strukturi – buvljaku – znaš da je jedini instinski indikator njegove blizine zvuk budilnika rasprostrtih po plastičnim mušemama i kartonskim kutijama, uz diskretno brkatu prodavačicu koja se nadvija nad takvom improvizovanom tezgom. Periodično pištanje krajnje jednolične i iritantne frekvencije jeste nepogrešivi putokaz ka tom svetom mestu gde možeš kupiti zvonce za bicikl, dihtung za frižider, minobacač korejske proizvodnje ili neobjavljeni doktorat iz genetskog inženjeringa. Međutim, alarmi su samo mamac i imaju za cilj da mušteriju prizovu do prave premije tezge, a to je kamen za pete. Da, uređaj kojim krvnički trljaš suve otvrdnele tabane je primarni artikal najveće beogradske pijace. Manji kamen, veći kamen, manje rapav, više rapav, mirišljav poput rumunskog kuma ili neutralnog mirisa, ako misliš da možeš da izabereš, zajebao si se. U ponudi je jedan jedini model kamena, veličine i oblika sapuna, bele boje. Na tebi je samo da kažeš koliko ti komada treba. Ako nosiš tašti u poklon, da ispadneš džek, uzećeš makar još jedan. Pa nek ide život, samo jedan imaš. Kupovina kamena je uvertira u sve ostale, ozbiljnije kupovine koje će uslediti. Kao što je pljeskavica u tortilji završni pečat buvljačnog bivstvovanja, tako je kamen inicijator uspešnog cenjkanja i probiranja.

Da se vrši istraživanje tržišta na potezu buvljak-Piramida, došlo bi se do zaključka da su budilnici i kamenje za pete najneophodnije potrepštine urbanog čoveka, tik pored hleba i vode. Da l’ su Beograđani baš toliko predani higijeni donjih ekstremiteta, ili gaje latentan fut-fetiš, jebati ga, ne znam. Ali činjenica je da se kult kamena za pete usadio duboko u temporalni režanj žitelja. Novi zakoni, komunalna policija i slični dušmani polako prečišćavaju predvorje buvljaka. Sve je manje kamenja i budilnika, pa nauči da ceniš napore one šačice Romulanaca koji ti omogućavaju da svako jutro ustaneš na vreme, lepih i sastruganih peta.

-Godina je 2450. Kamenje za pete je evoluiralo u inteligentan oblik života i preti da iskoreni ljudsku rasu. Naši junaci, Zoran-Zoran i Milo, s puškama u nedrima, kriju se, nesvesni da im je kamen za petama.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Hrana za put

Sendviči, grickalice, pečeno pile, slaninica i luka. Drevni običaj iz vremena kad se putovalo magičnim železnicama Jugoslavije u kušet kolima. Spakuješ torbe i decu, uzmeš platu i kreneš put morske obale na sedmodnevni provod radničke klase, a kući te čeka regres kad se vratiš.

Destinacija neko od radničkih letovališta, Hrvatska ili Crna Gora, svejedno je jer te na stanicama čekaju isti likovi. Uzvikuju „slobodne sobe“, „prenoćište“ i slično, vode te u poludovršene kuće sa sobama pretrpanim starim nameštajem, podaleko od mora. Jebiga, jeftinoća, a pijaca blizu lako se kupi paradajz.

A usput, u vozu, otimačina za mesto pored prozora. Tamo gde je ona tacna na podizanje na koju majka stavi kariranu krpu pa preko nje izvadi neku kesu i onda celo pile. EJ! CELO PEČENO PILE! Čerupanje mesa, prstima, četnički, masne ruke brišeš o sedište zelene boje (crvena su bila u prvoj klasi, tamo nema radnika), a mati te hrabri da samo ručkaš. Dug je put, tek sutra stižemo ako ne bude odrona na pruzi.

Ej kako su ti pilići bili ukusni.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

Razvod braka
Sjede Mujo i Haso na obali, pecaju i pijuckaju pivo.
– Mislim da ću morati da se razvedem – reče Mujo – žena sa mnom već dva mjeseca ne progovara ni riječ.
Haso otpije gutljaj pa reče:
– Razmisli, nije lako opet naći takvu ženu.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

– „Perice, konjugiraj glagol letjeti.“, kaže učiteljica.
– „Letiš, leti, letite…“
– „A gdje ti je prvo lice?“
– „Pa učiteljice, ja ne znam letjeti.“

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Subotu, 2. Maj 2015.

Ide Mujo ulicom i kada se spremao zakoračiti na pješački prijelaz začu glas:
– Stani Mujo, stani čovječe!
U taj čas projuri ulicom kamion. Razmišlja Mujo, odakle je došao taj glas, kad začuje ponovno:
– Ovdje sam Mujo na tvom ramenu.
Gleda Mujo na rame, kad tamo sjedi njegov anđeo čuvar, kaže on anđelu:
– Siđi da te bolje vidim.
Kad je ovaj sišao Mujo ga uhvati i pukne mu tri šamara, na to će anđeo:
– Za što me šamaraš spasio sam ti život?
– A gdje si bio kad sam se ženio??

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Petak, 1. Maj 2015.

Gosti
Tata: – Hajde Perice kako se ono kaze kad odlaze gosti?
Perica: – Hvala Bogu!

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Petak, 1. Maj 2015.

Haso sjedi u bašti kafane kad vidi kako Mujo negdje žuri.
-Mujo, jarane, hajd svrati na po jednu!!!
-Ma ne mogu žurim u Općinu da se raspitam!!!
-Stani bolan, šta se ti imaš tamo raspitivati??
-Ama hoću da ih pitam gdje se prijavljuje, da se upišem
u Ginisovu knjigu rekorda?
-Ma, kakav ti to imaš rekord za upiasti čudi se Haso?
-Ma dobio ti moj unuk za rođendan one Lego kocke…
Haso:
-Pa kakve veze imaju Lego kocke sa knjigom rekorda?
A Mujo će: -Ima, ima. Na kutiji lijepo piše: od 2-4 godine, a ja sam uspio
za šest mjeseci.

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Vicevi dana za Petak, 1. Maj 2015.

Živjeli Mujo i Haso na brdima i kako je uobičajeno u tim krajevima svako jutro se Haso diže, dolazi na brdo i viče:
– Mujo, Muuuujo ajd na kavu.“
I tako već 20 godina. Kroz njihovo selo se gradila auto-cesta, pa su ih premjestili u grad, ali u dvije različite zgrade. I svako jutro, već par tjedana Haso iz navike:
– „Mujo, Muuuujo ajd na kavu.“
Ostalim stanarima to dosadilo i odluče oni njima kupit telefon. Sljedeće jutro diže se Haso i viče:
– Mujo, Muuuujo ajd na telefon, sad ću te nazvat da se dogovorimo za kavu.“

Ostale viceve pogledajte na sajtu http://www.vicevi-dana.com

Gligovdan

или „идиотски дан“. Дешава се с времена на време. Назван вероватно по неком Глигорију из непознатих разлога, можда баш због тог Глигорија.

Устајеш из кревета у понедељак ујутро, сат си снузовао десет пута и касниш. Провизорно одбијеш крмеље, уредно свим укућанима кажеш добро јутро.

– Добро јутро свима.

– Добро јутро, Глигорије.

Ти се не зовеш Глигорије.

– Који Глигорије?

– Па ти, Глигорије.

Излазиш из куће вртећи главом и идеш на посао/у школу/у пичку материну. На улици се људи окрећу за тобом. Чујеш њихов шапат: „Глигорије… Глигорије…“ Какав Глигорије који краснодар? У пуном аутобусу ти устају људи да седнеш и бојажљиво те гледају. „Глигорије!“ Деца почињу да плачу. Контролор се мршти али не сме да ти каже да изађеш, сам сконташ и изађеш. Успут наилазиш на своју девојку, која те гледа згађено врисне: „Глигорије, фуј!“ и побегне. Стижеш на посао одакле те избацују.

– Зашто?!

– Ми смо озбиљна фирма! Не треба нам неки Глигорије!

Седиш у парку као Мита Пантић. Пролазници те гледају, неки сажаљиво, неки забезекнуто. Сви кажу само једно: „Глигорије“. Прилази ти неки чикица са шаховском таблом под мишком.

– Јесте ли за партију, Глигорије? Могу ли да Вас зовем „Глишо“?

– Ама какав Глигорије, човече?

– Па ви, младићу.

– А по чему то?!

– Па пише Вам на челу да сте Глигорије.

– МА КАКАВ ГЛИГОРИЈЕ? ШТА ТО ЗНАЧИ ГЛИГОРИЈЕ?!

– Не, стварно Вам пише на челу. Говнетом.

Римовано наравоученије: Пијеш вињак, а гладан – сутрадан је Глиговдан.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kao pred atentat

Kafana bez osoblja. Mislim, tu su oni, negde, pošli za novu bačvu ili se karaju u magacinu. Ali fizički ih nema. I gosti su tu, muzika piči. Ne bi ni primetio da ih nema da ti nisu potrebni. Sve na autopilotu, zlokobno, kao u prodavnici igračaka neke kafanske zone sumraka.

– Konobar, alo, konobar! Ma gde je taj klipan?

– Šta će ti?

– Ma da naručim još po jedno… Vidi, vidi, nema ni šankera… Da zalegnemo nas dvojica da ne raspali neko sada kroz izlog, gledao sam u onom filmu tako su neki skenjali jednoga…

Preuzeto sa http://vukajlija.com