Očajnik sa Vukajlije

je neko poput mene recimo… od kad sam napisao prvu definiciju ovde, ostavila me devojka, drugarica, njena prijateljica – ljubavnica pa i komšijina rezervna sex kombinacija, čoveče čak me i pas napustio. Useli se od tad tuga neutješna u srce mlada čo’eka… A sve je počelo krajnje bezazleno. Sedeo sam za kompom, surfovao mrežom i upleo se u igru zlih pauka vukajlijaša. Iz početka je to bilo zbog zabave samo, da probam ali kasnije se pretvorilo u 24 – oro casovnu agoniju sedenja pred monitorom, čitanja tuđih, boljih defki i unutrašnjih psihickih stresova jačine 8 rihtera. Počeo sam da gubim apetit, da izostajem sa predavanja na fakultetu… Mišići nogu su mi od predugog sedenja atrofirali, vid mi je oslabio od čitanja, traženja one esencijalne i preko potrebne definicije na koju će čak i devojkama da se digne ( plus ). U teškom očajanju, tri puta sam sebi pokušao da oduzmem ADSL. Nisam ipak imao hrabrosti. Učlanio sam se u društvo Anonimnih emosa, svako veče smo jedni drugima delili savete o životu, jeftine žilete, žvake i stalke za infuziju. Ni to mi nije pomoglo. Ovo je poslednji i jedini način da skrenem pažnju na sebe ovde. Neko će reći da nemam ponosa… Istina je… Sve što mi je ostalo je nada u ljusko milosrđe i u to da na svetu ima još dovoljno dobrih Vukajlijaša koji će se sažaliti na moju muku i patnju.

Molim Vas humani ljudi, dajte mi plus, treba mi za lek. Bolujem od sindroma zapostavljenog i neprimetnog vukajlijaša. a to je u medEcini poznato kao Vucailia baxuz casper sindrom. Jedina šansa da se izlečim je implantacija vaših pluseva u moju definiciju. Vaših pet sekundi, nečiji ceo život. Svoju donaciju možete ostaviti odmah, na licinom mestu u vidu anonimnog dobročiniteljskog plusa ili komentara na definiciju. Žirov račun nemam… 🙁

P.S.

I ako ima neka devojka koja bi se upoznala sa mnom putem skajpa ili mejla ili fejsa ili twittera ili spejsa ili msn-a ili pejdžera ili googla translatora, mobilnog telefona, 3g-a ili fiksnog na brojčanik ili uživo uz dva svedoka neka ostavi privatnu poruku.

Imam 22 godine, zelene oči i njivu od 60 ari u Caganjama kod Čačka… Napisao sam knjigu, snimio dva demo albuma, studiram srpski i volim sve što vole mladi sir. Pride sam i nagluv i delimično impotentan.

Iskreno svoj,

Stojadin Kozlica

Preuzeto sa http://vukajlija.com