Nemaš sutra fizičko

Boli te kurac, ne moraš prati noge, nigde se nećeš izuvati, iz škole pravo kući!

Došao s posla umoran ko pas, žena me s vrata staruje da perem noge. Nisam se ni čestito izuo, a ona oseti. Ima neke senzore, mada sumnjam godinama da radi za neku stranu obaveštajnu službu. Sve zna, pička joj materina.

– Ne misliš valjda s takvim nogama u kuću da uđeš?

– Kakvim nogama? I juče su iste bile, pa sam bio u kući.

– Ubijaju, dovde se osete, jel menjaš ti čarape, majke ti?

– Ej, kevu mi ne diraj, nije neg’ godina prošla kako je umrla!

– Ko ti je majku spominjao, idiote?

– Pa ti, malopre. Kad je tebi kevu opsujem oma plačeš, a šta je ovo sad?

– More ne zamajavaj me. Idi operi noge, jel ti nije žao dece, da udišu to?

– Što, nek se kale malo, kako sam ja kad sam bio mali, he,he,he… kad se setim…

– ‘De te nađo, ‘de su mi oči bile, idi operi noge molim te.

– Ma što da ih perem, nemam sutra fizičko, ko će mi znati kakve su mi noge, kad sam ceo dan u radničkim cipelama. A i mogu da se pre’ladim.

Preuzeto sa http://vukajlija.com