Ne bih imena da navodim

Ono što pičkica izgovara, jer nema petlju da sastavi smislenu rečenicu i ispičkari sve koji mu smetaju. Ili da popravi nepravedne pojave i stvari. Umesto toga, počinje da vrda i optužuje imaginarna bića.

– Jebem ti život i sve da ti jebem!

– Šta je bilo, mukice?

– Izašao danas na ispit i dobio sedmicu! Eto, to je!

– Pa?

– Pa, šta? Neke čepulje se čepile profama i dobile 2 ocene više!

– Ko se čepio?

– Ko? Određene osobe iz prvog reda. Ne bih sad imena da navodim, ali zna se na koga mislim!

– Na koga?

– Ma, nije bitno. Znaju oni ko su!

——–

– Kad toliko daješ savete, reci koliko si ih ti jeb’o do sada?

– Ja? Stotine…i više stotina…hiljada

– Aha! Pričam ti priču. Ko su onda te srećnice?

– One? Neću sad imena da otkrivam, ali…

– Nećeš? Sve mi se jasno. Idi jebi krevet!

——-

– Trudna sam!

A?

– Rekoh, trudna sam – 4. mesec!…Kakva je to faca?

– Faca očajnika. Tek smo 3 meseca u vezi.

– Pa?

– Očigledno da te neko drugi napump’o. Koliko ih je bilo pre mene?

– Pa, ne bih imena direktno da navodim…

– KO?!

– Žare sa Vračara…

– Ko još?

– Kole Kitolomac…i onaj Vanja sa Banovog Brda. E, da i Simo, kolega sa posla…(nabraja dalje 349 ljudi)

Bog te jebo! Tebe je jeb’o celi stadion, uključijući korner zastavicu i četvrtog sudiju!

Preuzeto sa http://vukajlija.com