Nazovi

Prethodnica wannabe-ja.

Definiše se kao bitan element degradacije subjekta u rečenici, često praćen obiljem ironije i podsmeha. Uz izgovaranje ovog pojma često možemo videti poznatu gestikulaciju iz američkih tinejdžerskih serija, u vidu pipkanja palca i kombinacije kažiprsta i cajpera, podignutih u visini glave…

– "Što nam je Sandra onako sjebana?"

– "Ma pusti je, znaš onog njenog "nazovi" psa…?"

– "A da, šta ona beše ima, čivavu…?"

– "Da, imala… Pustila ga u dvorište i ladno naleti kobac i odnese ga."

– "U, al’ će se najesti, u pič maj…"

______________________________________________________________________

– "Kume jel’ ti pop osveštao slavski kolač…?"

– "Jes’ Boga mi, otac Hristo mi je to završio."

– "Otac Hristo?? Onaj "nazovi" sveštenik…?"

– "Što brate, ne seri… Hristo legenda."

– "Kume, pa taj je pojeb’o više tetki u komšiluku od Makarija u "Čudu neviđenom". Proveri ti da ti nije on izveo neki paganski ritual nad tim hlebom…"

Preuzeto sa http://vukajlija.com