0.8 C
Belgrade
Četvrtak, decembar 25, 2025

SLENGOVI

Kamen oko vrata

Kad zagrljaj izgubi suštinu a dobije težinu.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Uzemljenje

Bale koje cure iz poluotvorenih usta spavača do jastuka i podsećaju na žice koje idu direktno u zemlju.

„Juče sam se naoštrio da gledam tenis ali sam već oko 8 bacio uzemljenje, pa sve do 10 ujutru“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

I zbog ovoga ja ne jebem večeras?

Пропала блеја или неки излазак са ортацима. Али прекасно да се вратиш кући и омастиш брке, већ ћеш у најбољем случају здудати флајку неке жестине и заборавити целу ствар.

А: Е Ћоми, знаш где идемо? Има Адел трибјут вече у Ајриш пабу, 18 различитих верзија Ролинг ин д дип на 12 језика, биће лудница….

Б: Зајебаваш ме?

А: Озбиљан сам, биће хипсти цава, а предгрупа ће бити Мадам Пијано…..

Б: А у курац, баш ништа друго нема? Ај да видимо и то чудо….

У Пабу:

Б: Ма гоните се у пизду материну, и због овога ја не јебем вечерас? Па боље да смо отишли на Микија Мећаву код чика Тоше у кафану. Добро да сам понео флајку клековаче.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kazan

Стомак.

Дај, обрни једно пешес` пљески, да туримо нешто у казанче!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Katalizator

Provodadžija. Treći član, ali ne prosti držač sveće, već aktivni posrednik, asistent koji sugeriše, vešto diže atmosferu, dozirano doliva ulje i ubrzava određenu reakciju, ostvarivanje veze.

Palivatra, trol zadužen za nemir i kontinuirano odvijanje. Iz cele priče na kraju izlazi nepromenjen, najčešće bez ikakvog benefita osim onog duševnog zadovoljstva proisteklog konzumiranjem spletki i intriga.

… random čekaonica, neka tetka iz komšiluka…

– Je l’ znaš ti sine moju unuku Veru?

– Kako ne znam, pa išli smo zajedno u osnovnoj. (Auuu…)

– Eto moja Vera sama, ne udaje se, a godine prolaze… Ti isto lep momak, obrazovan…

– Izvinite tetka Smiljana, izgleda da su me upravo prozvali.

———————————————————————————————–

– Ha, gledaj ga! Opet će da zasere.

– Stvarno, već treću turu obrće a ništa ne pokušava.

– E idem da pomognem čoveku.

– Kako da mu pomogneš?

– Pa da provodadžišem malo.

– Čekaj, a ja?

– Pa izbleji tu okolo, brzo se vraćam!



– Pa je l’ se onako provodadžiše?

– Brate morao sam da smaram malo drugaricu od ove, blokirala ih, taman da ostanu jedan na jedan… veruj mi to je najbolja pomoć.

– Ma šta mi reče!?

———————————————————————————————–

popio batine: E momci, eno ih ona dvojica što sam vam pričao.

pufer: Daj brate, mani se više toga, bilo šta bilo i kraj. A i znaš da si na uslovnoj.

katalizator: Šta da se mane bre? Idemo da im se najebemo keve!

Definicija pisana za takmičenje: “Ja u školu idem i dobar sam đak“

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Rakovica še’set-pet vs IMT 533

Plavi protiv Crvenih – večiti derbi šumadijskog traktorskog tržišta.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Razvrcati

Napraviti rez toliko dubok i dugačak da se dve strane automatski razdvoje. Istog momenta postane i širok.

– Gde si razvrcao te pantalone toliko?

– Ma preskakao kod Sanje mrzelo me da idem na kapiju.

▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬

– Što si zavio ruku?

– Ma klali ubojnicu juče i razvrcam šaku do koske, promašio kad sam trebao da ubodem…

– Je l ste bili pijani?

– Jašta smo.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Kljucati u mozak

Prigovarati „na sitno“, ali konstantno i uporno.

„Kljucač“ je najčešće roditelj ili supruga, a nesrećni mozak u tim slučajevima pripada detetu ili mužu.

– Još nisi počeo da vežbaš zadatke?

– Evo, sad ću…

5 minuta kasnije:

– Koliko traje to tvoje sad ću?

– Ama, vežbaću kad ti kažem…

2 minuta kasnije:

– Još nisi ni uzeo olovku u ruku…

– Evo, uzimam…

Još 1 minut kasnije:

– Samo ti bleni u prazno, neće ona jedinica iz matematike sama da se popravi…

– Ama, kevo, prestani da me kljucaš u mozak, zaboravio sam i ono malo što sam znao!

***

– Opet te je zvao Žile?

– Aha…

– Sigurno na pikado?

– Pa da…

Malo kasnije…

– Kad ćeš da popraviš roletnu?

– Čim nađem malo vremena…

– Pa da, a za pikado imaš vremena?

– Ama, ko je rekao da idem na pikado?

– A zar te nije zvao Žile?

– Jeste, ali nisam rekao da ću da idem…

– Znam te ja, za sve drugo imaš vremena, a kad meni nešto treba…

– Rekao sam da ću ti popraviti roletnu! Uostalom, na tom prozoru je nikad i ne spuštaš…

– Možda bih je i spustila da je ispravna…

– Oh, bože, šta sam ti zgrešio…

– Pogrešila sam ja što sam se udala za tebe… …Šta ćeš sad s tom jaknom?

– Idem da se nađem sa Žiletom. Bolje da ja kljucam pikado nego da ti mene i dalje kljucaš u mozak!

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Pravo

Drago. Milo. Po volji.

Koren mu je vidljivo sačuvan u slepom idealu, jer glad za Pravdom najveća je od svih ljudskih potreba.

– Navatao me je sa nekim tipom.

– Jao Ceco, dobro te nije ubio.

– Pa nije mu bilo pravo. Posebno kad je čuo da je musliman…

– A otud ta nova frizura…

– Jbg, ipak je Arkan čovek koji drži do sebe.

Preuzeto sa http://vukajlija.com

Eskimi

Skup lezilebovića i dokonjaka, još za vreme prethodnog ledenog doba skontali su da je led do jaja a sneg tek nešto malo manje, te su se prateći njegovo povlačenje i sami strateški povukli u predele oko polarne kape.

Gradskom življu njihovo rezonovanje će možda da izgleda čudno, međutim seoski će da nasluti u čemu je caka, jer, svako ko je odrastao na selu zna da zimi nemaš da radiš ništa pod milijem bogom. Oćeš da oreš? Prc, zemlja smrznuta, ne može. Oćeš da napasaš stoku? Oćeš kurac, pašnjaci pod snegom. Tako da ti ništa drugo ne preostaje nego da sazidaš sebi kućicu od leda i karaš naizmenično ženu i svastiku po čitav bogovetni dan dok ne posustaneš i kreneš da pevaš neke zarazne pesme udarajući im ritam po golim dupetima pod romantičnim sjajem polarne svetlosti.

Ipak, koliko god takav život bio opuštajuće boemski, ume da bude monoton, zato svaki eskim jedva čeka priliku da grubo namagarči putopisca namernika ili polarnog istraživača… koji su inače i sami jedna dokona žgadija što nema pametnija posla nego da luftira guzicu kojekude dok im komšija kući razonađa ženu i ćerku, jeste nevezano za Eskime ali valja da se napomene.

– Pomaže bog, čudna umotana spodobo! Kak’i je ovo jeti koji kurac, Sergej?

– To vam je, druže Memedoviću, Eskim.

– Fascinantno, a znaš li ti pričat’ snjima?

– Znam pomalo, jezik im nije težak, za pola stvari i nemaju reč, recimo za zubobolju al zato imaju osamdeset i četiri za sneg i sto dvadeset i osam za seks.

– Odlično pitaj ih deder da nas ugoste dok ne opravimo ladu, baš sam ogladneo a i prijala bi mi kuvana rakija, može i taj seks ako neko ponudi.

– Odmah. Gurđaj arla mirli hej, gurđaj gurđaj, girgi jo?

– Bibiga ilanđi girgi jo kalunđi. Gurđaj hej!

– Šta veli?

– Kaže da smo dobrodošli, kraljevski će da nas ugoste.

– Tooo! Vodi nas! Jedva čekam, meze, meze, pogačice kajmak, pršutaaa…



– Auuu Sergej, ruski moj brate, do jaja im sve, nisam se ovako najeo još od one jurte u Mongoliji gde su nam ispekli ždrebe punjeno planinskim mrmotima. Pitaj ih svega ti šta im je ono što liči na punjeni želudac?

– Alađi girgili, gurđaj gurđaj hej?

– Durlaji kabogi, gurđaj hej barlami, girgi jo, girgi jo, burlanji ilinđi, girgi jo, girgi jo, gurđaj gurđaj gurđaj hej.

– I? Baš me zanima.

– Hmm, nisam siguran da me je razumeo, ovo što je naveo je samo jedna dobro poznata eskimska poslovica.

– Aj daj da čujem i to, ne mogu baš ni samo krkanluk da turim u reportažu.

– U slobodnom prevodu bi išlo ovako nekako: „Fokinu džigericu pojedi sam, tabane belog medveda podeli s prijateljem, kitovska muda posluži gostima“.

Preuzeto sa http://vukajlija.com