28.9 C
Belgrade
sreda, jul 23, 2025

SLENGOVI

Žensko groblje

Чест топоним по питомој Шумадији (Рудник, Јасеница и којекуде још), из доба када су историјске околности налагале сваком правом Србину да се бави ослобађањем вере, рода и отечества од робовања мрском отоманском завојевачу, стичући, онако успут, противправну имовинску корист (а једини поуздан и проверен начин да се то двоје истовремено изводи, био је, је л’ да, хајдучија).

Е, тада су на сеоским гробљима сахрањиване искључиво жене, деца, сумашедши и други са разним „белезима“, а тек нееегде-негде понеки старац који је, неким необјашњивим чудом, претрајао здрав и прав и поживео до „лепих година“. Разлог? Једноставан: здраво мушкиње, иоле борбено способно, листом је скончавало или по ‘ајдучији, или на робији.

(Из тог доба потиче изрека: „Буни се као Грк у апсу“, дефинисана овде више пута, али нигде не пише да се основано везује за тамновање и уморство песника, револуционара и сањара Риге од Фере (1757-1798) у кули Небојши. Народу коме је робија била нешто што се подразумевало „као добардан“, једноставно није могло да буде јасно зашто би се неко бунио у апсу.)

– А одакле ти оно беше, земљак?

– Качерац, мо’ брајко, срце Шумадије! Рудник, Венчац, Букуља…

– Знам, знам, Козељ, Трудељ, Драгољ… Тамо, бејаде, има само женска гробља?

(мрмљ)

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Mučenik

Drugorazredni beton-liga svetac, koji ne samo da se ne crveni, već nije čak ni boldovan. Sjete ih se samo teški zabušanti i jebivjetri kad im zatreba opravdanje zašto po 17 put danas gledaju Palmu kako igra u Vašingtonu umjesto da urade nešto produktivno.

– Mirko kaš iscijepati ona drva, eno ih stoje mjesec dana ispretkuće?

– Ćude ženo molse Bogu, danas je sveti sveštomučenik Dionisije Areopagit. Težak svetac, ne valja se raditi…

– Od kad ti to gledaš? Tvoji svi bili komunisti…

– Zato su i bili nesrećni, skrenuli su s puta, ja se vraćam pravim vrijednostima!

– Pa dobro, al ja sam ti i juče rekla da to uradiš pa opet nisi?

– Pa kako ću pobogu ženo, juče bili sveti sveštomučenik Kiprijan i prepodobni Andrej. Ti baš nemaš poštovanja!

– Kad ćeš onda moći?

– Ne znam, sutra su sveti Stefan i Jelena, nisu boldovani ali su italikovani, to znači da su još zajebaniji od ovih prethodnih, onda slijedi sveta mučenica Haritina, pa onda je Tomindan ej, on je boldovan! Bolje da se malo stisnemo ove zime, neću ja da griješim dušu…

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Karakterni glumac

Majstor glumačkog zanata na kojeg ribe ipak ne vlaže.

– Jao, kako mi ličiš na onog poznatog glumca… Na vrh mi jezika… Kako se ono beše zove…

– Bred Pit? Hju Džekmen? Džeremi Ajrons? Klerk Gebl? Džoni Dep? Sergej Trifunović? Dolf Lundgr…

– Neee, setila sam se. Josif Tatić.

– More mrš u pičku materinu (ovo izreći glasom i u maniru Josifa Tatića).

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Zbunjeni spermatozoid

Glavni krivac nastajanja i postojanja svih ljudi za koje smatramo da su greh protiv prirode. Naime, na Start liniji te trke za život, ovaj spermatozoid nema pojma šta se dešava, gde se to ide, zašto se tamo uopšte ide, da l’ se pliva prsno ili kraul itd. Na zvuk zviždaljke, on počinje pomahnitalo da pliva, sudara se sa ostalima, remeti prirodan tok stvari, unosi pometnju, ometa najbolje plivače i time omogućava nekom pozadincu da pobedi i počini taj greh protiv prirode.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Sprcan

Јебан, прејебан, изломљен, поломљен, ама 2 паре не ваља.

– Шта се ради Мико, како је деда Жиле после онуј несрећу?

-Евега спрцан лежи у кревет с гипсано корито до гушу.

-Мрда ли?

-Мрда маму му јебем, макар да је умреја па да узмем кућу и 2 штале, овако ћу како ствари стоје цел живот на грбину да га сецам.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Srpska majka

Породична логистика, породична дипломатија. Носећи стуб у кући, у месту, у држави, и онда када сви остали стубови, дрвени, бетонски и људски, затаје.

Без роптања прихвата сваку улогу коју јој домаћин, синови и животне околности намене. Савлада материју, па иде трагом својих мушкараца, крпећи рупе, замазујући флеке, спасавајући што се спасти да после њихових славних похода, великих мисија од пресудне важности за васколико Српство и, уопште, читав космос.

Времена се мењају, околности се мењају, српска мајка остаје онаква каква је одувек и била. А како јој је, шта се све прелама и пролама по њеној души? Хај’те, молим вас, када је то уопште било битно? Српска мајка ће нам сама прва рећи да није битно.

Српска мајка Милица у мисији на двору султана Бајазита.

Српска мајка Марица која речју зауставља кажипрст на орозу пиштоља на слепоочници свог војина Митра и прати њега и њиховог најстаријег сина на јутрење.

Српска мајка којој су оне јесени око Аврамијевдана две закрвљене шумске „војске“ одвеле два стасала сина, а она, удовица, остала код куће са петоро нејаких. Куку теби, сејо мила, шта ћеш сад? Шта Бог да. Неће ни ово довека да траје, мораће да се заврши, неко ће морати да победи, погледаће брат-победник брата побеђеног, избавиће га…

Српска мајка која пере четири, пет, шест мушкараца – колико јој је запало, толико пере, јер је толико требало да јој западне.

Српска мајка која је изучила како ради разглас, како се крећу цене за изнајмљивање и кога треба позвати за квар, а кога ако избије свађа или туча. Сноси са сином кабасте кутије на тротоар, па их тамо чува, дрхтурећи на мразу и чекајући пијаног комбисту који опет касни.

Такмичење

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Hoću da živimo zajedno

Obavezan test svakoj ozbiljnoj vezi, ako od nje očekujete nešto više. Od trenutka kada počne život u dvoje, vaše singl kućno ponašanje izlazi od domena tajnosti i nagađanja, i u toj svojoj (ne)običnosti izlazi pred oči partneru. Pri tom obično teže prođu žene, jer ih je glupava moda napravila lutkama, koje uvek dobro izgledaju i lepo se ponašaju, uz kompletno negiranje ljudske fiziologije. Životom u dvoje razbijeni su mnogi tabui: da žene prde, hrču, da ne nose uvek sexy veš, da im poprilično porastu dlake do naredne depilacije, da jedu beli luk, da znaju da se prejedu i da podrignu posle toga, da posle stiskanja mitisera izgledaju zastrašujuće…; da muškarci plaču kad vide krv ili dok gledaju film, da koriste preparate protiv opadanja kose, da neki imaju isto toliko kozmetičih preparata kao i žene, da im ne smeta kad im smrde noge, da brišu nos o delove nameštaja ili tepih, da bez problema nose pocepane gaće… Pa onda napraviti kompromise po pitanju nekih drugih navika: da ona ne suši kosu ili ne epilira noge u dnevnoj sobi dok on gleda utakmicu; ili, da on brže čita novine i ne pali pljugu u WC-u, kad ona unutra mora da se šminka i da pije kafu; ili, da ona ne želi sex svaki put kad se skine, a da je on i dalje voli, iako svakodnevno masturbira; da stres i nervoza njemu stvaraju potrebu za izolacijom, a njoj za raspravom i plakanjem… Vaše nesavršeno ja i vaša nesavršena druga polovina – ako realnost bez problema zameni fikciju sa početka veze, onda je to definitivno korak napred.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Ne znam ja to, glup(a) sam

Можда и знам, али треба само маало да се потрудим, но мрзи ме, а кад си већ почео да ми чиниш услугу, уради то лепо до краја док ја блејим.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Profesor hemije

Vaš drug.

U svakoj prilici doćeran. Formalno obučen po modnim standardima šezdesetih. Dvadesetogodišnjak u tijelu dvadesetogodišnjaka u garderobi šezdesetogodišnjaka. Strogo štovani profesor Terzić u crvenom điletu bez rukava, bijeloj košulji sa patrljkom kravate koji viri.

Prikladno odjeven za roditeljski sastanak.

Iako se brkovi jošte nisu formirali, cipele su lakovane.

Naočare dabome.

Noćas se spremamo u disko.

Ja sam luda.

Ti si lud.

Ja sam brza.

Ti si brz

Ja sam pošla golog stomaka.

Ti si poš… Pa profesore hemije idemo li u disko ili na simpozijum hemičara u… đe li se već okupljaju. U Sutomoru jašta.

Serem vam se u retortu Terzići.

Preuzeto sa https://vukajlija.com

Drži zgradu da ne padne

Uvertira pred odlazak na ekskurziju (sa sve počasnom pratnjom) do službenih prostorija plavaca.

Sam položaj tela tokom ovog veličanstvenog čina je krajnje jednostavan – interpretator sa raširenim nogama i glavom okrenutom ka zidu, na koji su takođe naslonjene ruke, nonšalantno čeka trenutak kada će se naći u zadnjem delu marice.

Naravno, u njegovoj glavi ne mora nužno vladati potištenost i beskrajna tuga zbog svih koraka načinjenih na stranputici koji su ga, na kraju, doveli do ovog položaja. Ma gde bre, boli ga patka, na njemu je samo da skapira kako će se nositi sa epitetom „od ranije poznat policiji“. Doduše, o tome ipak mora da misli samo ako nekad završi u dnevnoj štampi.

Zvuk rotacije je tu da upotpuni ambijent.

-Buraz, je l zovemo Šomaru na pijanku?

-Teško će se taj odazvati, sinoć ga videh, drži zgradu da ne padne.

Preuzeto sa https://vukajlija.com