Kaskader

Jedan lik što ga znam, ili jedan lik što zna lika mi pričao da zna lika koji poznaje osobu koja je uradila nešto vrlo neverovatno zajebano. E pa ne. U ovoj baronskoj priči, dotični pripovedač, baron sebe stavlja u glavnu ulogu. To što je Pera iz Alibunara stavljao dinamit u buljsona i tako lovio grgeče, ili što je Džoni uspeo da proda Šćepovića u Olimpijakos na neku foru sa vlaškom magijom, nema veze. Oni su samo kaskaderi.

Mesto zbivanja: Ultra mega kul klub, gde se služi pivo u flašici od 0.25 za jednu dnevnicu lopatara na građi.

Meta: Četiri klinke devedesetdeseto godište sa završenim prvim razredom srednje metaloglodačke, smer domaći cvećar berač.

Cilj: Nezasit životinjski seks sa istim u trajanju od 4 sekunde.

– I kažem vam ja moje dame, pogleda on mene mrko na semaforu, i ja zagrejem gume na mom Z10.

– A koji je to auto? Zvuči brzo.

– Zvuči. To jedan italijanski, ali ograničena serija, kod nas napravljena. Šije.

– Aha. :suza niz butinu:

– Dam mu ga po gasu, on gas, ja gas, mi gas. Svuda oko nas mrak, adrenalin cepa.

– Šta je adrenalin?

– To ti je ono, znaš, kad daš gas, on gas, ti gas, i onda ludilo.

– Aha. Sjajno!

– Ulećemo u krivinu sa 120!

– I?

– Iseca me smrad!

– Ah, oplodi me, molim te.

– Prolećem kroz ogradu na krovu mog auta.

– Tvoj kurac je tako lep.

– Padam niz liticu i ginem na licu mesta!

– Gineš?! Pa kako, ako si živ?

– Mislio sam, znate… Moj spiritualni život je umro, od tada me ništa više ne može zadovoljiti.

– Spirit… Anal?

– Da. Da li bi ste mi dozvolili da proklizam kroz vaše nesputane predele čednosti u potrebi za zadovoljenjem moje hrabre individue?

Preuzeto sa http://vukajlija.com