Kao pred atentat

Kafana bez osoblja. Mislim, tu su oni, negde, pošli za novu bačvu ili se karaju u magacinu. Ali fizički ih nema. I gosti su tu, muzika piči. Ne bi ni primetio da ih nema da ti nisu potrebni. Sve na autopilotu, zlokobno, kao u prodavnici igračaka neke kafanske zone sumraka.

– Konobar, alo, konobar! Ma gde je taj klipan?

– Šta će ti?

– Ma da naručim još po jedno… Vidi, vidi, nema ni šankera… Da zalegnemo nas dvojica da ne raspali neko sada kroz izlog, gledao sam u onom filmu tako su neki skenjali jednoga…

Preuzeto sa http://vukajlija.com