Kafanski bonton

Grupa pravila ponašanja u ovoj vaspitno – obrazovnoj ustanovi. Prenose se usmenim predanjem, sa koljena na koljeno. Najbolji uvid u njih stiče se iskustvom. Najbolji tutori – kafanski inventar.

Stiže drugi prvijenac, jedna prazna čašica stoji na stolu. Konobar porudžbinu postavlja na sto i poseže za prazno čašicom.

– Ne, ne, sine.

Gost presipa sadržaj nove čašice u staru.

– Žene i čaše, ne valja mijenjati.

Točeno pivo, bokal i dvije čaše. Sredina razgovora, sredina ispijene čaše. Jedan kreće da dopunjava.

– Ahahah, čekaj da ispijem, polako…

– Ma ljepše kad je puna čaša kume, da te podsjeća da je načneš.

– Kume, zapamti: čašu nikad ne dopunjavaj i ženu nikad ne dojebavaj! Sačekaj da ispijem.

Postoji i par onih za koje se smatra da smo rođeni sa njima. Nazdravljanje, ‘cukanje’ čaša mora biti praćeno gledanjem u oči pa da mu jebeš mater. Ako svi piju, piješ i ti. Ako si umoran od posla, ako raniš sjutra, ili ako ti se jednostavno ne pije, nisi trebao ni da dolaziš. Ako si okasnio, a društvo je već u modu bratimljenja i kumovanja, uzimaš prečicu u vidu vinjaka ili rakije. Kada piješ za nečiju dušu, u redu je da prvo prospeš par kapi po podu, trpi to kafana. Ako ima žive muzike, nemoj da si sisa da naručuješ pjesmu bez da častiš muzikante. Pevaljkama poseban tretman. Papirnjača u grudnjak i štip ili blagi ujed za dupe. Ako si gadljiv, nisi dovoljno pijan, peder si, ili jednostavno nisi za kafanu… Gazdi naruči turu. Gazda, ako je pravi, ima da vrati. I zapamti, glasan si onoliko, koliko imaš para.

Preuzeto sa http://vukajlija.com