Mrčo koji obavlja prljave poslove.
Mujo iz vica čiji je zadatak da nahrani pse i ne dira ništa.
Igrač sa jednodimenzionalnim talentom – dobar je šuter, al’ ima spore noge i ne zna da kreira, ili, nema tehniku, nema šut, al’ kida u odbrani. Pauniću, sjedi dole! Upravo ta ograničenja odrediće njegov put. Ubaciće ga da napravi faul i ekspresno vratiti na klupu.
Može on da bude srčan, može biti čak i ljubimac navijača, ali onog momenta kad se svjetla pozornice pogase i padne zavjesa na njegovu karijeru, zaboraviće ga kao da nije ni postojao. Slavu će uvijek da prigrabi neko drugi.
Igrač zadatka se neko vrijeme uživi u svoju ulogu, ali vrlo brzo počinje da sanja o mjestu nosioca igre. Predložiće treneru ili saigraču promjenu svoje uloge, ali sve što će da dobije biće podrugljiv smjeh.
Nikad nećeš odrasti mali veseljače…
– Udaješ se??? Kako to, odjednom…
– Eto tako. Došlo mi.
– Udaj se za mene!
– Ma, daj…
– Što, šta mi fali? Mlad, lijep, zdrav, volim te k’o boga, u krevetu nenadmašan, znaš i sama koliko si mi samo puta svraćala!
– Živiš na selu i voziš jugu, a nisi Batistuta. Najbolje da ostane kako jeste, a ja ću te zvati da mi povremeno utrčiš sa klupe. Ako ti ne odgovara uloga koju sam ti namjenila, ima kome odgovara.
– E, dođi sad ‘vamo da ti utrčim ružno!
Preuzeto sa http://vukajlija.com