Uglavnom prisilna rabota koju osmišljavalju oni koji o humanosti nemaju pojma, a izvode je ucenjeni subjekti do granica samoodržanja.
– Mama, sutra u školu treba doneti hranu za bebe.
– Spakuj, sine od bate ove četiri kutije.
– A u sportski klub osnovna sredstva za higijenu. U muzičkoj školi rekli su da donesemo igračke.
– A ja moram u školu doneti obuću, u muzičku ćebad…
– Dobro, ćero, evo ima naših zaliha.
– Mama, nama ništa nije ostalo u stanu. Beba plače gladna je. Nema mleka.
– Ne brinite deco, sad ću zovem babu da nam kupi hranu, ćebad i nešto da obučemo za prvu ruku.
– Ženo, danas smo se odrekli pola plate za pomoć, ko nije hteo – otkaz.
– Joj crni Dimitrije, pa kako ćemo kredit platiti, oduzeće nam stan. Šta ćemo jesti? Ići ćemo i goli i bosi. Svu sam robu odnela u Crveni krst.
– Zovi majku da ti pozajmi…
– Dobar dan, mi smo iz medicinskog centra, potrebna nam je krv!
Preuzeto sa http://vukajlija.com