Prelomni trenutak u razgovoru kad se sve okrene za 180 stepeni. Ili 360, ako si Zvezda Granda. Obzirniji koriste i “medjutim”, mada se sve svodi na isto, naebo si.
-Karamehmetović Siniša?
-Tu sam, razredna.
-Dolazila ti je majka u školu, pričala sam sa pedagogom i direktorom. Svi smo saglasni da si ti jako dobar i pametan dečko, i da je to što si plaknuo muda na času samo izolovani incident, ali ćemo ipak da te izbacimo iz škole.
-Dabogda vam deca slepce vodila!
-Ćao, šećeru, jesi li za malo magije? Ja sam Siniša, drago mi je.
-Džesika, zadovoljstvo je moje. A šta si imao u planu?
-Neko piće, zezanje, pa posle šta se desi xexe
-Desiće se to da ti stojiš uz zid, a ja na kolenima u svojstvu Bore Dugića. I ja bih to volela, ali sam udata.
-Pa, uf, ne smeta meni, mislim…
-Jebiga, više sreće sledeći put. Evo mi ga žmu, ajde paljba. Livada, livada, sanjiva se budi. Prtina čkode!
-U jebem ti kolje!
Preuzeto sa http://vukajlija.com