Ajvar

Ono krasno savršenstvo podareno nama smrtnicima, kanda od bogova ukradeno, jal’ od našijeh babah i prababah, koje su vascela leta i jeseni i zime, katkada, provodile ne bi li svetu biljku koja je voćka ljutita, ali nasmejana, u tu Tvar crvenoosunčanu pretvorile i podarile nam iz svojih napaprenih ruku u Teglama ono za čime ište duša svakog pravog Ljubitelja, i koji o njemu pišu pesme i basme i predivne definicije na Vukajliji, koje opet dorasle nisu predmetu svoga govorenja, da uspomenu sačuvaju na detinjstva svoja, a što ne mogahu mu podariti niti Podravka niti Domaći med, niti kakva druga mehanička, bezdušna pokretna traka.

Jednom proširenom rečenicom, Ajvar je smisao života svakog istinskog Ajvarologa zapakovan u mali, ali značajan komad mikrokosmosa, oivičen staklom. Za one koji ga praviše kao deca, jedino on ostaje pravi komadić te istine. Samo baka može tako da ga skuva. A to mnogi bolje znaju i od mene.

Ода светој Твари

Ајвар! О, Ајвар!

Најсветлија храно из тегле!

Ајвар! О, Ајвар!

После тебе никад не бацам пегле!

Ајвар! О, Ајвар!

Живот дајемо за тегли пар!

Ајвар! О, Ајвар!

Укус твој је небески дар!

пам паарам пам!

Кад тебе не би било, Сунце би угаснуло,

и малешне би пчелице своје кошнице попалиле

да тебе нема, све бандере би се савиле.

На фејсбуку и мајспејсу весеље би нам спласнуло.

(цигулигулигули)

Ал Богу хвала, Бака нас се сетила,

паприке је залила у жардињери поред фикуса,

у лето их је набрала и у камион спремила,

извезла у Хрватску, да ајвар пече Подравка!

Там-там!

Ајвар! О, Ајвар!

Најлепши украсе шпајза!

Ајвар! О, Ајвар!

Дете паприке и парадајза!

Ајвар! О, Ајвар!

Бакин ти си најлепши дар!

Ајвар! О, Ајвар!

Метар путер шестар милибар!

Там-там!

Preuzeto sa http://vukajlija.com